i praskav zvuk petardi. Oružja su se menjala, ali je praznik opstajao. Risnu . Na Božić, u crkvi posle jutrenja, svi se ljube jedan sa drugim i tako se tada izmire mnogi koji su dugo vremena bili u

u krevetu, sjedne na t r u p u, počaste ga jelom i pri odlasku mu dadnu narandžu, jabuku ili šipak. Prije bi u Perastu, Risnu , Bijeloj i Krtolima na Tu cindan pripremili piće i odredili ili pak zaklali brava, odnosno prase. U Perastu bi domaćin

takođe su dubovi badnjaci, ali je određen njihov broj: onoliko koliko ima muškaraca u kući i jedan više za napredak. U Risnu i Bijeloj bere se isti broj badnjaka, ali mogu biti ne samo od duba već i od masline, a u Bijeloj još od lovorike. U Krtolima

na svaki badnjak posebno na tri mjesta: pri dnu, vrhu i na sredinu, pa se pričvrsti najčešće vijencima od bršljana. U Risnu , Bijeloj i Perastu umjesto bršljana zelenilo zavežu crvenim svilenim, vunenim ili končanim koncem i vrhove badnjaka

: »Ako nećeš rađati, posjeću te« Drugi ukućanin, koji je išao s ovim, zadržao bi ga riječima: »Rodiće, nemoj je sjeći« U Risnu taj običaj su obavljali domaćica, koja je nosila sjekiru, i domaćin na Božić ujutro. U narodu se vjeruje ako se na

. Pored ostalog one tog dana ponajčešće mijese prijesni božićni kruh, koji se u pojedinim mjestima zove drukčije. U Risnu , Bijeloj, Stolivu i okolini Hercegnovog zove se česnica, u Ljuštici, Krtolima i Grblju kršnjak, u Paštrovićima i

ti sreća i s tobom zajedno do sto godina? »Tada ga ona kod pravoslavaca uopšte i katolika u Perastu posipa pšenicom ili u Risnu i na Mulu orizom, a u Grblju pšenicom i kukuruzom. U posudu sa pšenicom, u Perastu, domaćin bi prethodno stavio slatki

a u Grblju, Mainama i Poborima još slome v e z (vezu) na tri dijela pa ih nalože. U Tivtu, Stolivu, Perastu, Paštrovićima, Risnu i na Prčanju prostiru slamu ispred ognjišta i ispod badnjaka, a u Grblju i Luštici lovoriku. U Risnu je i danas običaj,

, Paštrovićima, Risnu i na Prčanju prostiru slamu ispred ognjišta i ispod badnjaka, a u Grblju i Luštici lovoriku. U Risnu je i danas običaj, koji navodi V. Karadžić, da se viče kad se slama prostire: »Kuda slama, tuda slava« Međutim, u

lovoriku. U Paštrovićima muškarac koji je ložio glavni badnjak sjedi za vrijeme večere na njemu. Mnoge porodice u Risnu te noći, kao i u toku sva tri dana Božića, jedu s određene male trpeze. Po selima se večerava uz voštanu svijeću, zabodenu

badnjaka. U Krtolima je običaj da mladoženja i mlada, ako su te godine vjenčani, spavaju na lovorici pored badnjaka. U Risnu bolesna osoba leži obično na slamnjači pored vatre i poslije Božića. Ako na Badnju veče puckara »badnjevo lišće«,

drugog mesa. U mnogim kućama na Prčanju da mu se bijela džigerica, pečena na žaru, da bi bio lagan kao ona. U starije doba u Risnu , kako navodi V. Karadžić, polaznik je dolazio obično poslije podne s krčagom vina u ruci, okićenim cvijećem ili voćem,

polaznik donedavno dolazio četiri put godišnje: na Ignjatdan (Mali ili Prvi Božić), Badnji dan, Božić i Novu godinu. U Risnu domaćica na Božić rano ujutro sjedne na domaćinov badnjak i naizmjenično krpi, prede i plete, da bi bila vrijedna

crkvene molitve. U Perastu se do prije trideset godina jedan čobanin sa svijećom u ruci, mirbožao sa svojim stadom. U Risnu domaćin tjera ražnjem, kad skine s njega pecivo, odrasle djevojke riječima: »Bježi zlo iz kuće, a uzmi dobro« To je u

risnu

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov