posta dobi od Boga tablice zakona (2 Mojs. 24, 18; 31, 18); a brat naš Teofil posle četrdesetodnevnog posta dobi svoje rukopisanije , koje sila Božja oduze od Satane na posredovanje Božje Matere Stoga, o vozljubljeni, zapevajmo i mi s njim blagodarnu
nogu njegovih plačući. Onda episkop pruži ruku i podiže ga sa zemlje. Ustavši, on zamoli episkopa da spali to njegovo rukopisanije ; no episkop mu naredi da on sam spali svoje rukopisanije, što Teofil i učini pred svima. Gledajući spaljivanje te
ga sa zemlje. Ustavši, on zamoli episkopa da spali to njegovo rukopisanije; no episkop mu naredi da on sam spali svoje rukopisanije , što Teofil i učini pred svima. Gledajući spaljivanje te bezbožne hartije, narod dugo sa suzama vapijaše: Gospode,
koji je u svetu. I ovo sada kao od sna nekojeg dubokog probudivši se, ushteh tvoju svetlost videti. rukopisanija primismo i velelepno i ljubazno od sve moje duše izljubismo celivajući, kao lako shvatljivo. I često ovo pročitavamo.
VI poglavlju govori se o smradu gluhih kumira, koji se javljaju kod jeretika. (48) rukopisanije ", što bi, prema apokrifu, bio ugovor između prvih ljudi i đavola. (49) U pohvali časnom krstu (koji Nemanja šalje
telo na Sebe; žrtva je i to što je On primio zakon na Sebe. No na krstu On je krvlju zapečatio Svoju žrtvu i razdrao sa svim rukopisanije naših grehova. Na krstu On pokaza kako sav užas ljudskog greha, tako i svu ljubav Božju, koja ide do samožrtvovanja.
je, da bi mogao da obrađuje zemlju, na zahtev đavola, koji je tvrdio kako je zemlja njegova, trebalo da "zapiše svoje rukopisanije ", njemu, tj. d u formi dokumenta izjavi da je đavolov. Adam je, kako pokazuje ova apokrifna priča, tom prilikom
bili prvi ljudi (o njima u uvodu), ali on postupa drugačije od njih. Dok su oni podlegli iskušenju đavola (čak napisali " rukopisanije "), Nemanja je "odvrgao đavolsku zlobu ". Umesto da je gnevan, on ugađa Gospodu.
(το χειράγραφον), kojim smo mi napismeno postali dužnici đavolu kroz grehe. Tu našu pismenu obavezu đavolu, to naše rukopisanije Gospod je prikovao na krst, i uništio ga, i ujedno s tim pobedio poglavarstva i vlasti greha i zla, tj. đavole. Apostol
pod grehom i kaznom, On nas je, pretrpevši kaznu, oslobodio i greha i ka ¬ zne. A kaznu je pretrpeo na krstu. Na krst je i rukopisanije prikovao, a zatim ga, kao onaj koji vlast ima, iscepao. Kakvo rukopisanije? Apostol govori ili o onom rukopisaniju što
zne. A kaznu je pretrpeo na krstu. Na krst je i rukopisanije prikovao, a zatim ga, kao onaj koji vlast ima, iscepao. Kakvo rukopisanije ? Apostol govori ili o onom rukopisaniju što ga Izrailjci dadoše Mojseju govoreći: sve reči, koje izreče Gospod,
(2 Mojs. 24, 3); ili ako ne govori o tom, onda o onom, da smo dužni pokoravati se Bogu; ili ako ne i o tom, onda o onom rukopisaniju koje držaše đavo, a koje načini (έποίησε) Bog, rekavši Adamu: u koji dan okusiš s njega, umrećeš (1 Mojs. 2, 17). Ovo
, rekavši Adamu: u koji dan okusiš s njega, umrećeš (1 Mojs. 2, 17). Ovo dakle rukopisa ¬ nije imađaše u rukama đavo. I ovo rukopisanije Hristos ne dade nama, nego ga sam iscepa (εσχισεν), što je svojstveno onome koji s radošću oprašta. A u rečima:
]. rukopisanije grehova naših. Gospod je, blagovesti sveto bogoslovlje, na krstu poderao naše rukopisanije [ 95 ]. Poslat od Oca na
Hristos na krstu uništio rukopisanije grehova naših. Gospod je, blagovesti sveto bogoslovlje, na krstu poderao naše rukopisanije [ 95 ]. Poslat od Oca na spasenje roda ljudskog, Gospod Isus je česnim krstom svojim iscepao rukopisanije naših grehova