prema Poljacima. Možda to ne bismo mogli reći za velike i vrlo iscrpne izveštaje o ruskoj Poljskoj i o pohodama ruskoga cara poljskim krajevima, kao ni za veliki članak Konstitucija poljska ( krajem 1815 ), što se sve može shvatiti i kao
i sve one narode koji su pod Rusijom i Turskom da se osposobe za samostalan život i da se jednoga dana mogu dići protiv ruskoga carizma. Za taj posao trebalo je upotrebljavati Poljake. Zato je knez Čartoriski u Carigradu stvorio pretstavništvo
377 ]. Na stranicama tih novina štampaće se ogroman protest poljskih emigranata protiv pomilovanja Poljaka od strane ruskoga cara [ 378 ]. A odmah u idućem broju piše se i o odjeku spomenutog pomilovanja, pa se dosta zamera Nikoli I što je bio suviše
nastavlja: "Ja ne mogu propustiti priliku da ne kažem nekoliko riječi i ne upoznam čitajuću publiku s ličnošću ovoga ruskoga , ili bolje reći, slovenskoga đenerala, kojeg je ime osobito, u vrijeme pošljednijeh ratova, mnozini poznato. Prije
zlatni privjesk sa četiri zlatna asa. Eto, sinko moj Ovo mi je jedina uspomena na Monte Karlo, gdje sam kao kavalir Cara ruskoga igrao. Sve je prošlo i sve prolazi ". Oduševljen ovom izuzetnom ličnošću, reporter ovog "čudnovatog Crnogorca "
zahvalnu pesmu ) i svetih ugodnika Božijih, a naročito silom Krsta Gospodnjega ". Zato je, gledajući grozne događaje ruskoga bunta, pastir kronštatski vapio: "O, Hriste Bože, dokle će Lav Tolstoj da se ruga Tebi i Crkvi Tvojoj? Dokle će
je listopadno drvo koje pripada familiji Scrophulariaceae. Ime je dobila po Ani Pavlovnoj ( 1795 - 1865 ), kćeri ruskoga cara Pavla I Petroviča Romanova. Prirodno raste u isto čnoj Aziji ( Kini, Koreji, Japanu ). Široko je rasprostranjena u
, Avrama Lukića, senatora naije Požeške, i senatskoga sekretara Jeremiju Gagića ) u Karavlašku, te dovedu u Beograd Ruskoga djejstviteljnoga statskog sovjetnika Konstantina Konstantnovića Rodofinikina, koje radi različni dogovora ,
, a Milenko i Petar ostanu samo s nekoliko slugu. Sad je Kara-Đorđijna briga samo još bila, da dozna, da li upravitelj Ruskoga polka, polkovnik Balla, s kojim je Milenko u jednoj kući sedio, neće pomagati Milenku i Petru. Jedan dan pozove Mladen
znali su zbog čega to čine. Kakav je njihov špil karata i kako bi igra pokera mogla završiti. Možda su se pribojavali i ruskoga ruleta. Pa su postali ono što nisu bili. U tome nisu oduzeli samo dio sebe. Njihova mladost, kad postane starost, neće
vrlo daleko od Baltika, a on je i na obalama Labe u češkome Veles-y . ruskoga Peruna i Svetovisda rujanskog, ispitaćemo posebice, ukoliko je to mogućno, i jednu i drugu ovu mitološku sistemu ,
391 ) Khor, Khores, Khoreš još manje ga objašnjavaju. Nekada se pokušavala vaspostaviti neka veza između ovoga čisto ruskoga boga i prideva horoš ', koji znači dobar. No ova bliskost ne može opstati, od kako je Jagić pokazao, da ovaj pridev dolazi
sa korenom vels, otuda vl ' snaši, mucati, mrmljati. Izgleda, da je ova etimologija istoga roda kao i ona današnjega ruskoga vrač ', što bi danas značilo lekar; ali nekada je izvesno značilo onoga, koji rečima očarava zlo. [ 258 ] Opsenar se još
, bile su više puta pribirane i sakupljene u naročito lepoj publikaciji g. Šejna: Građa ga izučavanje života i jezika ruskoga naroda i sev. zapadnim oblastima ( Petrograd, štampa Akad. Nauka, III, vol. in 8, 1896. ) .
ruskih ' ' pisatelej, t. I, str. 860. i dalje. ) Pok. Ralston je veliki deo građe za svoja dva dela o pesmama i pričama ruskoga naroda pozajmio od Afanasijeva ( The songs of the Russian people, London, 1872; Russian folktales; ib. 1873. ) .