slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "sarovske".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
ruskih beskućnika bogotražitelja koji su hodili od jednog kraja Rusije do drugog: od Lavre prepodobnog Sergija do Sarovske pustinje i Valaamskog manastira u današnjoj Finskoj; od Optinske pustinje do kijevskih peštera; od Sibira do Gore
prebivalište i povuče se još usamljenije, i niko osim njega to nije znao, odjednom k njemu dođe nekakav stranac, iz Sarovske pustinje od oca Serafima i reče mu:« Otac Serafim mi je naredio da ti kažem: Toliko godina boraviš u zatvoreništvu,
, a potom ga je starac Dositej uputio da se spašava u sarovskoj pustinji. Ne zadovoljavajući se tišinom i bezmolvijem sarovske obitelji, ugledajući se na neke manastirske starce, sa blagoslovom svog starca, u slobodnim časovima povlačio se u
. Dobrodetelj nije kruška, ne seje se odjednom. Sarovske pustinje Savatije, u shimi Stefan, pričao je:
je Sarovu za ovaj praznik zvonik sa 8 zvona, a 2006. u prisustvu mnogobrojnih gostiju obeležena je 300. godišnjica Sarovske pustinje, obnovljen je stari manastirski hram posvećen Jovanu Preteči i sam Sarovski manastir.
srcu Isusovu molitvu, silom njenom savlađujući razna vražja iskušenja. He zadovoljavajući se tišinom i bezmolvijem Sarovske obitelji, mladi podvižnik, ugledajući se na neke manastirske starce koji se sa nastojateljevim blagoslovom behu iz
, usamljeničko molitveno tihovanje blaženoga pustinjaka, posećujući ga radi duhovne pouke i utehe. Mnogi od sarovske bratije dolažahu k njemu za savete i pouke, ili da ga samo vide. Umejući da poznaje i razlikuje ljude, starac se od nekih
". - Tek pred blaženu končinu svoju prepodobni Serafim, po primeru mnogih drugih podvižnika, ispriča nekima od sarovske bratije između ostaloga i o ovom svom divnom podvigu. Jedan od prisutnih primeti tom prilikom, da taj podvig
izbegavao slavu ljudsku i stremio ka bezmolviju, usamljeničkom molitvenom podvizavanju. Godine 1806 nastojatelj Sarovske obitelji, starac Isaija, ukloni se sa starešinstva zbog bolesti i ostarelosti, i bratija jednodušno izabraše na
mimo manastirsko groblje, on je uvek na njihovim grobovima uznosio plamene molitve Svevišnjemu za njih i za druge sarovske starce i podvižnike, nazivajući ih, po plamenosti i uzvišenosti molitava, "ognjenima od zemlje do neba ". Starac je i
obitalište i povuče se u još usamljenije, i niko sem njega nije znao o tome, odjednom k njemu dođe nekakav stranik [ 26 ] iz Sarovske pustinje od oca Serafima i reče mu: "Otac Serafim mi je naredio, da ti kažem: Toliko godina boraviš u zatvorništvu,
da svoj život posveti Bogu. Sa tim ciljem ona obiđe mnoga sveta mesta. I gle, odmarajući se na dvaestak kilometara od Sarovske obitelji u selu Divjejevu, ona u polusnu vide Majku Božju, koja joj naloži da ostane na tom mestu i podigne hram u čast
iznenada pozvao da otidem do njega. Ja pođoh k njemu trećeg dana po Petrovu dne, i sav put preplakah. Došavši do njegove sarovske kelije, ja pred vratima satvorih, po običaju, molitvu. Odgovorivši: "amin ", starac me srete kao čadoljubiv otac i,
se ovog trenutka rodio, a telom sam po svemu mrtav ". Videći istinski podvižnički život prepodobnog Serafima, jedan od sarovske bratije, pouke radi, upita svetoga podvižnika na kratko vreme pred njegovu blaženu končinu: "Zašto, baćuška, mi ne