da slušaju raspravljanje . Serdce moje strahom Tvojim da pokrijetsja, smirenomudrstvujuščeje, da ne voznesšejsja otpadet od Tebe, Vseščedre » ( Neka se srce moje pokrije strahom od Tebe, umujući smireno, da ne bi zbog samouznošenja otpalo od Tebe, Svemilostivi ) .
razumeli hrišćansko učenje. 30. Ovo izaslanstvo bilo je 862. godine. 31. Za vreme svoga podvizavanja na Olimpu Konstantin je već imao učenike, sa kojima se i bavio izučavanjem slovenskog jezika. Od tih učenika poznati su: Gorazd, Kliment, Sava, Naum i Angelar. 32. Car Konstantin Veliki ( 305 - 337 god. ) dao slobodu hrišćanskoj veri u rimskoj carevini. 33. Papovao od 867 do 872 godine. 34. Antifon, glas 1: O rekših mnje, vnidem vo dvori Gospodnji, vozveselisja mi duh moj i serdce obradovasja. 35. Spomen sv. apostola Andronika praznuje se 4 januara, 17 maja i 30 jula. 36. U to vreme Rostislav, koji je pomagao svetoj braći, beše umro u zatočenju; njega nasledi njegov nećak Svjatopolk, koji u prvo vreme svoje vladavine beše u velikom prijateljstvu sa nemačkim imperatorom. 37. Švabija - u Nemačkoj. U tamnici Nemci su na sve moguće načine kinjili sv. Metodija: po nekoliko dana nisu mu davali da jede; zimi su ga bosog i gologlavog izvodili u tamničko
može se shvatiti kao barokna metafora koja ga pokazuje izvan njegovih telesnih funkcija, kao centar osećanja i volje. Međutim, srce je omiljena tema barokne emblemske literature, i u Itici-Jeropolitici se nalazi više takvih primera. Na jednom od emblema sa natpisom Prostota naslikano je srce sa ustima i rukama. Jedna šaka je otvorena i iznad nje je reč da, druga je zatvorena i iznad nje je reč ne. Propratni stihovi završavaju se rečima : serdce s jazikom. [ 13 ]
guslar ". Samo da li je "nemoguće" " pogibija "a pogibija" opstanak ", i da li su njegovi zagovornici "guslari ", a oponetnti" svetlila meždu slepcima "? Dobro razmislite šta od dve integrativne opcije - a jedino one dolaze u obzir u ovo vreme borbe za gospodarenje svetom - donosi "spasenje ", a šta svođenje na" ubogost i mizeriju "? Srbija kao južni Kalinjingrad ili Šumadija kao vesternistički dominion? Ili Vam je Zapad - a to je tužno i pomisliti - baš toliko prirastao za serdce ? Kako tu stoji ?
zaklinjao "silnijem Bogom Svedržiteljem i čestnijem Krstom i svetom Gospođom i svijem arhangelima i angelima i svetiteljima, koji su od vijeka Bogu ugodili ", i njihovim zdravljem i srećom i napretkom, i to" u tri puta i u tri hiljade putah "Voleo ih je i onda kad im je pisao, prepun getismanske tuge i žalosti;" Ja sam odavno video da ovđe živjeti ne mogu i evo dođe vrijeme, da od sile cetinjske pod starost biježim iz Cetinja. "Pa i kad im je prekorno napominjao kako je njegovo " serdce od vašega zločinstva uvehlo i staros moja oskorbljena, da počivala i radosti nigda nema. "Znao je ipak Vladika da ga je duboko poštovao i reči se njegove i suze bojao kao groma, pa je otuda i imao smelosti u Bogu da im tako strogo piše, koristeći i sedine svoje i stradanja svoja za njih pretrpljena, samo da bi ih naveo na mir i bratsku slogu, postidevši ih starošću svojom i nesebičnom ljubavlju svojom prema njima .
svetom oko sebe čovek se predstavlja svojom smrtnošću pred smrtnima; no opšteći s Bogom besmrtnim, čovek mora izaći pred Besmrtnoga sa onim što je besmrtno u njemu. Kao što veli apostol: ne tražim što je vaše nego vas ( II Kor. 12, 14 ). Stari svet je služio Bogu zakonskim formalnostima, i prinosio je jarce i ovnove Bogu na žrtvu, i praznovao je subotu, i tačno vršio propisana umivanja i čišćenja, ali je bio zaboravio milosrđe i ljubav. Čitao je reči: žertva Bogu duh sokrušen , serdce sokrušeno i smireno ( Ps. 50 ), čitao je te reči, ali niti ih je razumevao niti ispunjavao. Od sada će se služiti Bogu duhom i istinom, jer je sam Gospod sišao među ljude, da pokaže primer takve službe i takvog poklonjenja. Bogu je bio dodijao smrad jarčevske i ovnovske žrtve, koju su Mu prinosili ljudi mračna duha i kamena srca. Nekada to nije bio smrad nego blagouhani miris; i to onda kada su mu takvu žrtvu prinosili Noje, Avram, Isak, Jakov i Mojsej. Ali taj
nužde ne pendžam, kako i nijesam nikuđ ni dinara, do što sam na kuluk zemaljskij poharčio, dokle ga opeta silni a bezumni ljuđi ne razvergoše, za koje ja ostajem čist bez prikojasa pred Bogom i pred ljudma. Pak sam ja za te novce našemu Caru i Pokrovitelju pisao, da učini on ka za svoje aspre kakvu hoće naredbu i odgovorio mi je, da hoće svojega oficijala ovamo poslati, koi će i te aspre prijmiti i harčiti na sud koi će on postaviti u našu zemlju, i moja je najveća rana na serdcu , koju ću i u grob ponijeti, štoja to još ne dočekah za života svoga, a kako smo svi žuđeli viđeti .
, Milutinović je 30. septembra pobjegao iz Kotora preko Špiljara i Mirca u Crnu Goru. Zbog guste magle tumarao je "osam dana bez ikaka jela" po "pustoj planini. ne znajući na koju bi stranu imao okrenuti da dođe na Cetinje" [ 4 ]. Njega je vidjelo jedno crnogorsko čobanče i o tome obavijestilo nekog starca, pa su ga njih dvojica doveli 7. oktobra na "uru noći" u manastir na Cetinje, veoma iscrpljenog. Mitropolit je pisao Gagiću da je Sima "s pervoga mojega pogleda uljega u moje serdce ... Kamo sreće, da sam ovakvoga Serba čelovjeka kod sebe imao, dokle me ne bješe bolest i starost oborila. Ja ne znam bi li se ikakav drugi Serbin soglasio živjeti u Cernoj Gori, kako što je naš ljubazni Milutinović soglasan "[ 5 ]. Kasnije će se taj prvi Mitropolitov utisak o Simi nešto izmijeniti .
ime, ukazuje na jugoslovenski horizont. Međutim, ubacivanje srpskog imena u Gajevu budnicu samo proširuje osnovu hrvatstva i na Srbe. Naime, u Gajevoj pesmi nabrajaju se svi Horvati stare Deržave, među koji - ma se i Srbi poistovećuju sa Hrvatima. Novak čak odbacuje pankroatizam kod Vitezo - vića smatrajući da je kod njega sve jugoslovenstvo ( V. Novak, Magnum tempus ... str.73 ). 43 Babukićeva oda svehrvatstvu glasi: Lipo ti je Daničino lice Još je lipše njejno dobro serdce ; Koje ljubi sve stare Horvate, Serbije, Bosnu, Hercegovce brate. Ljubi ono drage još Slavonce, Štajerce i Kranjce, Gorotance; Jer su ovo braća, od starine, Sini dragi jedne domovine. Svi su ovi Horvaćani bili ;
, vezalo se za neprežalnog Tadića i kad govori o našem novom vođi i školovanju pominje neke hercegovačke mudrolije, nije magare za školu, i tomu podobno, o svom kolegi Kačavendi kaže da je magistrirao u Novom Sadu, na ne znam ti kom novom univerzitetu, kao i drugi što su tamo došli do akademskog zvanja, maltene ispade da su Kačavenda i Toma Nikolić školski drugovi Vladika zahumski otvorio je pred pesnikovom kćeri i pred publikom devedesetdvojke svoje pravoslavno serdce i bacio dosta kamenja v ogorod našeg predsednika koji je u sarajevskoj televiziji izveo jednu od svojih preterancija ( rekao je kako se, Srbije radi, izvinjava i štaviše kleči zbog svih zločina koje je ma koji njegov sunarodnik počinio bilo gde; tako je, ko zna koji put, gradeći se nevešt, porekao genocid, istakao vlastitu požrtvovanost i podastrstost materi Srbiji i srpstvu, nije doslovno klekao kao da će zaprositi voditeljku, nego je rekao evo klečim, iako se lepo videlo
tri sata i evo, čak ni sad ne shvatam koji su realni argumenti nacionalista korisnika protiv nezavisnosti, sem reči tipa » Sprovođenje Tačijevih ideja «, koje inače nisu preterano legitimne, s obzirom na to da imamo milion drugih članaka o osporenim stvarima ( od Holokausta do Abhazije ). Takođe, nije mi jasno zašto ovde nastaje tol ' ka frka oko sveg ovog, pa nije čak ni bitno da li R. Kosovo zaista kontroliše 2 / 3 ili 3 / 5 ili 2 / 1 ili 4.2 / 5.9 teritorije ili je » Kosmet serdce Serbiіe « ili uopšte nema kontrolu nad Kosovom. Sve dok je ona zvanično proglašena, njoj je mesto na Vikipediji, sviđalo se to nekom ili ne. Ja bih ovde naveo dosta primera slične problematike ( u stvari, evo liste ), ali ne želim, pošto vidim da samo idete i ujedate jedni druge i onda se pravdate kako su oni počeli prvi, a prava diskusija o ovom pitanju se svodi na minimum minimuma O, da, i, zašto je ova diskusija stala pre 10 dana? - Stefan ( Parolu ) 10:46
i uradiš nešto korisno na ovom projektu pa onda pokušaj da budeš malo konstruktivan. Nekako je već ustaljeno da se ljudi ovde paušalno proglašavaju nacionalistima i svakakvim drugim epitetima. Dakle, ja koji mislim da je po ustavu Kosovo i Metohija sastavni deo Republike Srbije ( a to nikoga ne vređa po bilo kojoj osnovi ) sam verovatno po tebi nacionalista. Ili to što mislim svojom glavom i to je nacionalizam pretpostavljam, jel tako? Nemoj mi samo tako sarkastično » Kosmet serdce Serbiіe « jer to vređa one Srbe koji žive na severu Kosova i enklavama, oni ne priznaju Tačija isto barem koliko i Albanci Republiku Srbiju. Ali da, naravno, Albanci imaju pravo da ne priznaju Srbiju dok Srbi moraju priznati tzv. nezavisno Kosovo, jel tako? Hteli ste da imamo neutralnu enciklopediju i zalažemo se za to svi ( bar bi trebalo ), e pa onda prihvatite i drugačije stavove, a nemojte sa tim glupavim kosmopolitskim forama izigravati pametne i upućivati na nekakav
oni koji su protiv « i sl. ). Ondak, namerno sam i označio moj komentar još na početku da moje mišljenje nije preterano bitno. To što se tiče mojih stavova, i mog prihvatanja Kosova, ne znači da ja obožavam Kosovo nezavisno ili štagod, već samo da prihvatam nekakvu realnost, i da mi je muka od politike prema Kosovu svih ovih u sadašnjoj, prošloj i svim ostalim vlastima. Ja sam kosmopolita, i smatram da nacionalni razlozi nisu izgovor za cepanje države. Ono sarkastično » Kosmet іe serdce Serbiіe « je samo aludiranje na jadne pokušaje nekih političkih stranaka na vraćanje Kosova pod okrilje Srbije, tj. dobijanje pluseva na jadnim populističkim fazonima ( nisam mislio ikoga da vređam time ). I, da, znam ja da ks. Srbi ne priznaju Kosovo, i da je to KiM po ustavu Srbije, ali po ustavu Srbije je Vidite, šta je s ustavom Kosova? Prihvatam ja drugačije stavove, nisam nigde nit ' naveo, nit ' uputio da ne prihvatam. Kosovo je izgubljeno 1999. ( ma još u 19. veku je
bes bio je veliki. Uskratiše mnoga ranija prava narodu, silom i samovoljom sve rešavahu. Svetinje, ta srpska jedina kandila, prve na udaru bejahu. Pa i Tresije, koje koje zaboravu Turci nameniše. Sećanje Milovana Vidakovića na izgled ovoga manastira posle 1780. godine sačuvano je u njegovoj Autobiografiji ": serdce u meni zaplakalo, slušajući ot stariji kakov je to lep monastir u vreme naših despotov bio, i sad tako zapušten i porušen u pustinji leži Preko leta viđao sam jošt, da u cerkvi istoj i goveda na vrućini planduju. I kad mi se slučilo tu sa stricem Apostolom biti, nije mi dovoljno pokojni mogao na moje za svašto pitanje već odgovoriti, i kazivati mi iz oni razvalina kakve su tu kelije bile, gdi su kalugerski vinogradi i voćnjaci ležali, njiovi vertovi, razne staje, zidani bivši
velikim orkestrom, dosta teatralno, ( genesis, zapravo, nikada nije sasvim izašao iz njega ), pomalo, imam utisak i da se oseća uticaj rada na filmskoj muzici. Bavio se time u poslednje vreme . serdce tvoe i telo tvoe i duša tvoя ( strastью ) ko mne i k telu moemu i k vidu moemu ( Zaliznяk 1995: 540 ). V. L. Яnin predložil cleduющuю rekonstrukciю polnogo teksta zapisi: ( Kakъ sя rozgore serdce moe i telo moe i duša moя do tebe i do tela do tvoego i do vidu do tvoego ), takъ sя rozgori serdce tvoe i telo tvoe i duša tvoя do mene i do tela do moego i do vidu do moego ( Arcihovskiй, Яnin 1978:120 ). Эta rekonstrukciя vozmožna, hotя i ne