Stefana Dečanskog. Naime, crveni dvoglavi orao je karakteristični znak koji su koristili srpski kraljevi u svojstvu sevastokratora vaseljenskog carstva. S obzirom na to da Dušanovim carskim krunisanjem prestaje prioritetno korišćenje čisto
lomačama krušedolskom i svetopavlovskom, nalik krilima vatrenih anđela. Malo je poznato da je Vuk Branković sin sevastokratora Branka Mladenovića, da nije skorojević rođen da izneveri druge. Njega crkva odavno slavi kao svog mučenika, a telo mu
su na početku predvodili: Nikola Altomanović-Vojnović, sestrić Cara DUŠANA SILNOG, kao i Vuk Branković sin velikog Sevastokratora na dvoru Cara DUŠANA SILNOG, Branka Mladenovića. Mladi car UROŠ V videvši ko mu je stvarno prijatelj, prizna kralju
jedan izuzetak od tog pravila. To je dinar koji je iskovao titularni gospodin Vuk Branković, sin ohridskog velikaša, sevastokratora Branka Mladenovića. Na tom je novčiću, lepo i jasno, ispisano starom srpskom ćirilicom VLKOV DINAR.
(Kosovo sa Lipljanom, Metohija do Prizrena) Nemanju nasleđuje njegov srednji sin Stefan, koji dobija titulu sevastokratora i Isakovu bratanicu Jevdokiju za ženu, a ne najstariji Vukan.
je u stvari prava, i to vrlo ozbiljna, vojska i imala je na 5.000 pešaka i na 300 konjanika. Kantakuzen ga odlikuje činom sevastokratora , a carica Ana činom despota, samo da bi ga pridobila na svoju stranu i vezala čvršće. Ali on nije veran nikom. Napustio je
da ih daju samo vizantijski vladari. Svojim najbližim rođacima dodelio je najviše vizantijske titule: despota, sevastokratora i kesara. Nosioci ovih visokih vizantijskih titula postavljeni su kao oblasni namesnici isključivo u grčkom delu
1346. godine. Uvodi se veliki broj vizantijskih titula i dostojanstava, pre svega carska dostojanstva despota, sevastokratora i logoteta. Slične titule i službe bile su prisutne i na dvorovima oblasnih gospodara, doduše značajno uprošćene.
je to 1400, moguće je da je rođena i nekoliko godina ranije. Njen otac bio je Dimitrije I Kantakuzin, koji je imao titulu sevastokratora od decembra 1357. i despota Moreje 1383. Rođen je bio oko 1343. a umro između 1384. i 1420. Dimitrije je bio unuk
je šći Alekseja III, EVDOKIJA, koji je 08. 04.1195 godine postao vizantijski car, i svoga zeta obdari visokom titulom Sevastokratora . Drugi put se oženio Anom Dondolo, unukom mletačkog Dužda Enrika Dondole, da bi se obezbedio od katoličkih pretnji,
kćeri Olivere o tome ćemo videti malo kasnije. Najstariju svoju kćer Maru oni udadoše za velmožu Vuka Brankovića (sina sevastokratora Branka Mladenovića), koji vladaše na Kosovu. [ 12 ] Drugu kćer Draganu (ili Mariju) udadoše u kuću Šišmana, bugarskog
koju to on Ostrovicu misli. I nije samo on vezivao Konstantina za ovu Ostrovicu. sevastokratora Dejana, a koju su carica Jevdokija i sin joj Konstantin Dejanović spomenuli 1379. godine u povelji kojom daruju neka
spomenusmo nalazi se, kao što već rekosmo, u oblasti koja je nešto pre vremena Konstantina Mihailovića bila država sevastokratora Dejana, zeta Stevana Dečanskog, muža Dušanove sestre Teodore (Jevdokije), a kasnije Dejanovih sinova Konstantina i
titule despota dobili Simeon (carev polubrat), Jovan Asen (caričin brat), Jovan Oliver (?) i Ivaniš (?), dok su titule sevastokratora poneli Dejan (muž careve sestre Jevdokije), Branko Mladenović, a titule sevastokratora Grgur Golubić, Preljub,
?) i Ivaniš (?), dok su titule sevastokratora poneli Dejan (muž careve sestre Jevdokije), Branko Mladenović, a titule sevastokratora Grgur Golubić, Preljub, Vojihna. Te ličnosti su se počele nazivati gospoda srpska.