bili prijateljski raspoloženi i više puta su na brodove odapinjali prave oblake strela. Vo? a ekspedicije, Bjarne Sigvatson , držao je borbeni duh svojih ljudi pod kontrolom i nije im dozvoljavao da uzvrate. Dobro je znao da su Skrelinzi
i s Grenlanda zato što su Vikinzi pre toga pobili nekoliko nedužnih domorodaca. Zbog puste želje za ubijanjem. Sigvatson je zahtevao da se na ovom putovanju prema domorocima ophode prijateljski. Nešto mu je govorilo da je od vitalnog
se uskoro proširilo u skoro tri kilometra. Strmi obronci na istoenoj obali zeleneli su se obrasli gustim rastinjem. Sigvatson je stajao na pramcu glavnog broda ruke obavijene oko zmajevog vrata, zagledan u daljinu kroz izmaglicu koja je polako
, taman zlokoban ulaz u potopljenu peainu postajao je sve veai dok nije postao dovoljno širok da ceo brod može da pro? e. Sigvatson se zagledao u mraenu unutrašnjost i video kako se prolaz nastavlja još daleko ispod strmih litica. Drugim brodovima
. Vodu je zaustavljao greben, visok skoro jedan metar, koji se pružao u unutrašnjost peaine skoro šezdeset metara. Sigvatson je kroz ulaz doviknuo drugim brodovima da ih prate. Onda je njegova posada prestala da vesla, pa je brod slobodno plutao
okruženi kamenom. Taman što su završili s veeerom i spremali se da tu prenoae u svojim kožnim vreaama za spavanje, do Sigvatsona je, uzbu? eno vieuai, dotrealo dvoje njegove mla? e dece, jedanaestogodišnji deeak i desetogodišnja devojeica.
mu malu pukotinu. Vidi, tata, vidi povikala je devojeica. Tu je jedan otvor koji gleda napolje. Mogu da se vide zvezde Sigvatson je video da je otvor toliko mali da se kroz njega ne može provuai ni dete, ali se zato jasno moglo videti noano nebo.
cveaem tu ae moai da napasaju stoku. I baš tu, na toj plodnoj zemlji, visoko iznad prelepog plavog fjorda prepunog riba, Sigvatson je izgradio svoju koloniju. Bogovi su deci pokazali put a ona su povela odrasle do mesta za koje su se svi zajedno nadali
Normandiju, koja je i dobila ime po ljudima sa severa. Njegov potomak Viljem Osvajae zauzeo je Englesku. Bjarne Sigvatson je bio pravi pravcati Viking. Imao je plavu kosu i bradu. Nije bio visok, ali je imao široka ramena i bio je jak kao bik. Ro?
na otvorenom i izloženi vetru, zaštiaeni samo volovskim kožama. Nije bilo posebnih odaja za predvodnike kakav je bio Sigvatson Vikinzi su plovili kao obieni pomorci, svi me? u sobom jednaki, a njihov vo? a je izdavao komande i donosio odluke kada je
i dovoljno prijateljski raspoloženi. Razne sitnice, tkanine i kravlje mleko trampili su za krzna i divljae. Sigvatson je mudro postupio kada je naredio svojim ljudima da metalne maeeve, sekire i koplja drže daleko od oeiju domorodaca.
su se divili suneanim danima koji su trajali mnogo duže nego u Norveškoj ili na Islandu. Kada je došlo proleae, Sigvatson se pripremao da pošalje jednu veliku ekspediciju koja bi istražila ovu novu i nepoznatu zemlju. Odlueio je da sam
sad vea mrtvi kolonisti da bi ga sakrili od Skrelinga. Nekako su uspeli da saeuvaju blago i svete relikvije koje je Sigvatson opljaekao u svojim mla? im danima, zajedno sa svojim najdragocenijim lienim posedom, i sve zajedno su sakrili u
u slavnu veenost koja ih oeekuje u Valhali bilo je deo njihove tradicije. Prepoznali su unakažene ostatke Bjarnea Sigvatsona i položili ih u njegov brod zamotane u plašt zajedno s ostacima njegovo dvoje dece, njegovim blagom koje je za života
široke dvosekle maeeve duge oko metar, dok je drugima bila draža velika borbena sekira. Kada su bili spremni, Magnus Sigvatson je poveo svojih stotinu Vikinga prema velikom selu Skrelinga, oko pet kilometara daleko od mesta tragedije. To selo je