istražen u Aristotelovoj analizi praktičkog silogizma , poduprt topičkim razmatranjima logičke
razmatranjima logičke prirode dijalektičkog silogizma . Hegel filozofsku mjerodavnost te analize
počivati na topičkom zasnivanju praktičkog silogizma , kao kod Aristotela, nego mora biti izveden iz
i na značenje entimema kao određene vrste silogizma . Pošto je ukazao da su sastavljači Uputstava u
da Aristotel tvrdi da je entimem određena vrsta silogizma i da razmatranje svake vrste silogizma spada u
vrsta silogizma i da razmatranje svake vrste silogizma spada u oblast dijalektike, u celu ili u neki
se pitanje koji je smisao izraza određena vrsta silogizma Ovaj izraz znači, pre svega, da Aristotelova
pretpostavlja silogistiku. A određenje silogizma nalazimo u tzv. Prvoj silogistici. Tamo on kaže
. U tradicionalnoj logici su poznata tri člana silogizma sa oznakama propositio maior (gornji termin),
(zaključak). [ 10 ] Najpoznatiji primer takvog silogizma je prva figura tzv. modus Barbara: Svi ljudi su
. Prema tome, entimem se razlikuje od naučnog silogizma i po oblasti na koju se primenjuje i po svojim
ovaj slučaj. (Retorika, 1357 b). silogizma i entimema postoji sličnost između primera i
Aristotel objašnjava pojam tzv. erističkog silogizma . On kaže: Eristički je silogizam koji se osniva
u njemu nema ničega što bi odgovaralo odredbi silogizma .
. Razli-kovanje između prividnog i pogrešnog silogizma važi i za entimem (Retorika, 1400 b). Aristotel