sramote i grdnijeh lažah i pletenja, a on za to glave ne obraća, nego su mu kada hora došla da iznova o pogrdi radi. Čuj, Šćepane , što ti hoću reći: ti jošt misliš da te ne poznamo; cijeli te narod već poznaje; dosta si nas drža za budale. No vrat lomi

ne da niko da ga carem zove; sam je svoje ime unizio i nazva se Šćepanom Malijem; zasvijet ga niko već inače zvat ne smije do Šćepane Mali. Kud će duše na sv ' jet poštenije? Nego, oče, svi ti se molimo: poljubi se i pomiri s njime; on to želi, a mi svi želimo.

, a zečevo srce, te se klanja sjenki od mjeseca, robinjama napravlja papuče. _______ Sultanije Šćepane , ti si čovjek uman, sreća ti je u krila udrila, a djela ti sposobnosti kažu. No za tebe carsko ime nije; s tobom bi se moglo i

dana; Kad se puna napuni godina, Svu gospodu pokupio Tursku, Izvedoše njega na divane, Govore mu hodće i kadije: "Oj Šćepane , robe od Jakšića "Zapov ' jed je takva od vezira," Da t ' hoćemo danas poturčiti, "I daće ta ćercu za ljubovcu," Što je

Novu Pazaru, "Hodi će ti blago od mirije;" Ako li se poturčiti ne ćeš, "Dćelat će ti glavu izgubiti." Al ' govori Jakšiću Šćepane : "Fala vama, hodće i kadije" Hoću moju glavu izgubiti "Radi krsta i Bogorodice" I zakona od Hrista mojega, "A nigde se

momak na noge lagane, Božju joj je pomoć privatio: "Bog mi s tobom, pašina Hajkuno" Al ' Hajkuna njemu besjedila: "Oj Šćepane , oči moje crne "B ' jelo ti je lice potavnjelo," Život ti se vele ispucao "U zatvoru paše baba moga;" Na ti bocu ovu vode

igru zametaše, Ovako mu bila besjedila: "Poturči se, crne oči moje" Uzmi mene za vjernu ljubovcu. "Al ' joj veli Jakšiću Šćepane : "O Hajkuno, za Boga jednoga" Nigda ti se poturčiti ne ću, "Nit ' ću moju vjeru pohuliti," Ni Hristovi zakon izgubiti; "

glavu. "Na njega se bula rasrdnula, Al ' se opet brže povratila I sa njime igru zametala, A Šćepanu riječ bjesedila:" Oj Šćepane , obljubi mi lice. "A tako joj Šćepan odgovara:" Turska bulo, jad te zadesio "Ne može mi zakon podnijeti," Da kaurin

, "Ubilo bi i mene i tebe." Na njega se bula rasrdnula, Al ' se opet brže povratila, Pa Šćepanu riječ besjedila: "oj Šćepane , oči moje crne "Ne bih ti se mlada pokrstila Ni za kakvo blago od svijeta" Do za tvoju na ramenu glavu: "Ako ćeš mi dati

, Obrnuše niz Dugu krvavu; Ugleda ih protopope Luka, Š njim je druga četiri stotine, Pa Šćepana zove pobratima: "A, Šćepane , moj sivi sokole Evo sreće, a evo Turakah Zapanimo oko druma puta, Oko druma poredi družinu, Zaprijeti drugu svakojemu

odžu iz Mostara, Pop Luka mu ugrabio glavu; Zaciktaše bistri džeferdari Oko druma sa obije strane, A podviknu serdare Šćepane , On podviknu, ka ' da pije vino: "A na glave, braćo Crnogorci" Tu pop Luka razagoni Turke, Kao kurjak u planini ovce: Tu im

nas dizat ' na oružje; Uzeše nam zemlje i timare I iz raje mnoge kesimače; Već čujemo vlaške arambaše, Kao što je serdare Šćepane , Vazda stoji Gacku širokome, Sve je zbio u kasabe Turke; S druge strane vojvoda Ilija, Koji sjedi na Lukovo ravno Na

i po četvorica, Po petina i po devetina, Ima Srbah četiri stotine; Među njima srpske arambaše: Soko sivi serdare Šćepane Sa serdarom Banjaninom Đokom I sokolom vojvodom Ilijom I s delijom Pavlovićem Pekom. Pod jelama piju vino hladno I

šćepane

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov