slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "sinđeliju".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
iz sela Dragovoljića u Nikšićkoj Župi u selo Cikote, posredstvom Zaharića iz Kremana. To je onaj pop Luka koji je dobio sinđeliju na 5 - 6 sela od Mitropolita užičkog, valjevskog i "pročih" 14. avgusta 1768. godine, tako da podatak iz predanja da je
godišnju platu sastojeću iz sinđeliju preda svjašteniku
i njihovo spominjanje, tj. patrijarhovo, kao što zapovedaju i saborna pravila. Kada je ovo bilo, napisaše za potvrdu sinđeliju , i otpustiše ga sa ljubavlju i čašću. I poslaše s njima radi boljega izvešća dva izabrana čoveka među sveštenoinocima
(na Liturgijama), kao što to zapovedaju i saborna pravila. Kada je ovo sve učinjeno onda napisaše za potvrdu jednu sinđeliju , i otpustiše ga sa ljubavlju i čašću. Radi bolje sigurnosti poslaše s njima dva izabrana čoveka između sveštenoinoka,
godine docnije vidimo ga u Beogradu kao trgovačkog kalfu kod Milutina Radovanovića, koji mu daje svoju kćer Sinđeliju (rođenu 1809). On tada prevodi u Beograd svoju braću, Tasu, Mitu i Ranka, i postaje gazda, veliki trgovac, koji se
, jenopoljski - Isaija, vršački - Spiridon, i zvornički - Gerasim. Prilikom posvećenja, Patrijarh je Danilu dao sinđeliju , u kojoj je utvrđena njegova jurisdikcija. U dokumentu se pominju sljedeća mjesta: Crna Gora, Grbalj, Paštrovići,
umeo i da bude razuman u ljubavi radeći kod čuvenog beogradskog trgovca Milutina Radovanovića, zaveo je njegovu kćer Sinđeliju , i ubrzo se s njom venčao.
, za koga se ne zna od kuda je došao. Kada je episkop Simeon 28. juna 1608. bio u Peći, dobio je od patrijarha Jovana sinđeliju u kojoj se kaže da se šalje poruka svima koji,
arhijerejski sabor, a potvrđuje ih Kralj. Parohijsko sveštenstvo prije su postavljali mitropoliti i davali im sinđeliju ; od 1878 do 1905. god. mitropoliti su sporazumno s crkvenim opštinama postavljali sveštenike, a od 1905. god. po
. Radio je kao trgovački momak za druge trgovce, pa je i 1827. godine oženio ćerku jednog od njih Milutina Radovanovića, Sinđeliju Radovanović, rođenu 1809. godine. Otvorio je sopstvenu radnju, boltu. Nedugo zatim, preselio se u Pančevo, zbog
, a onda 1708. godine na zahtev kmetova prelazi u Belu Crkvu, za koju mu je parohiju valjevski episkop Grigorije dao sinđeliju . Znao je pomalo čitati i pisati, a pevati nije znao. Imao je tri sina i dve kćeri, a stariji sin mu je učio školu u Valjevu.