mitropolije. Prilikom razdvajanja crkava 1864, iz sastava Vršačke eparhije izdvojen je istočni deo, koji je, kao Karansebeška eparhija, uključen u sastav Sibinjske mitropolije. Delovi Vršačke eparhije koji su se 1919. našli u Rumuniji
hram na silazak Sv. Duha kroz Visokopreosvećenog i pravednog gos. Josipa Rajačića, pravoslavnog episkopa vršačkog , karansebeškog i lugoškog, a za vreme blagovjernog imperatora i kralja Ferdinanda Prvog .
a kaluđeri su jedva uspeli da spasu svoj život i ne postanu tursko roblje. To se može videti i u Popisu crkava vršačke i karansebeške Eparhije od 15.01.1757. godine u kome je o manastiru u Bazjašu zabeleženo "Hram Voznesenja Gospodnja, iže bila Dunava
kneževine Transilvanije, koja je na ovom području organizovala administrativnu pokrajinu poznatu kao Lugoški i karansebeški Banat .
Selo Šaina ( Schaina ) pominje se u protokolu žalbi opština i građana na postupke civilnih i duhovnih vlasti Vršačko karansebeške eparhije 1736. godine, Arhiv SANU Sremski Karlovci PM A 441 / 1744 5. Žalba meštana sačinjena je u Kladovu 19. 3. 1736. g.
o manastiru Bazjašu za vremensko razdoblje 18. veka nalazimo i u statističkom popisu crkava i manastira Vršačke i Karansebeške eparhije, od 15. januara 1757. godine. O manastiru Bazjašu je zabeleženo: "Hram Vaznesenja Gospodnja, iže bila