ljepša sam vila svih, ku prika huda smrt izagnana s nebes ne može vik satrt; vječni nje život jes. A i ti ć mladosti sjemo doć, a ne mniš, za što u tamnosti telesnoj sanak spiš; ma oči otvori i djeluj djela taj, sa mnom da i ti gori uživaš vječni

koje nastoje na gizdanju po svaku cenu moraće da se toga okane, sjemo i tamo da viđena može biti; žena mudra pomnju stavi kf će c boljom ćudi sjati, vladat djecu u ljubavi i uređen dom držati,

od truda izdan vik ne osta, er što uzore za dan plugom s općinom mu ' e hrane dosta. Prostrana je zemlja toli da, tko gleda sjemo tamo, stalo mu se svudi okoli s poljem nebo vidi samo. Dvakrat ovdje zlatne pčele u ljeto se jedno roje, i tolikrat ovce

. Da od poljačkijeh sila ova samo osta, glas prolita, sred dobitijeh vitezova dobitnica nedobita, i da i sad još optječe sjemo tamo po krajini, robi, plijeni, bije, siječe i od krstjana rasap čini. Vid se naprijed ne prostira; tim ne mogu ukazati

ruka i od usahlijeh crnijeh glava. Često cijela još telesa, sleđena u krvi i smrznuta, nastupajuć s konjem splesa sjemo tamo priko puta. Mnokrat mu se konj poplaši, puha, rža, strepje u sebi: konj ga i konjik mrtav straši priko koga proć mu je

se ore: skaču i lete iskre iz štita, bijela oklopja plamom gore. Nagli konji strjelovito, kud ih hitre ruke obrću, sjemo tamo viju se u vito, zdesna, slijeva svud nasrću. Jednu snagu, jedno doba, u jednakoj sili od ruke ukazaše srca oba, ni

jednu svačije oči i cvijet sunce gdi ju slidi pored suncem od istoči. Ali crnac ko se ugleda, ne zna od straha nitko gdi je: sjemo tamo svak ureda hoće bježat, a ne umije. Sunčanica i š njom lipa družba od straha i od srama cvitje iz skuta na tli isipa ko

lito mlad kraljević razbi cara, s drugami ona strelovito preko leškijeh strana udara, leteć mnokrat sred potjera sjemo tamo po prostoru od Odera do Nepera i s Nestera k Nijemskom moru. Čim bojnica tako izbrana veće puta tijekom minu plineć,

nj se združa - od svih sreta, svih zatječe: konje, ljudi, stijege, oružja krši, lomi, rve i siječe. Bez pokoja, bez umora sjemo tamo teće se vidi; mrtaca je pod njim gora, svud bjeguće Turke slidi. Ali se i Osman car opeta pazi gdi sve na boj tjera;

osvete, plam ugasi u tvom stanu, doma štedi krv junaka, a prolij ju za obranu od kraljevstva tvojijeh paka. Razdijeli ih sjemo tamo krstjanskoj se oprijet vlasti; tako i tamo i ovamo neprijatelji tvoji će pasti. Ili izgubit, ili dobit oni budu,

je nova žalos kolje, bez pokoja stoji u smeći. Tač pri vodah johu bilu dva protivna vjetra biju, proste grane ter pod silu sjemo tamo sveđ joj viju. Ište za čas da počine i na uzglavje naslanja se, nu opet skače i opet stine, sad od muke znoji sva se.

on mira jednu diljku od sto vitez čuvat vrijedan, pače niz nju u neviljku sto viteza meće on jedan. Silna vihra jači i brži sjemo , tamo skače i teče; rve, valja, lomi, krši, noge, ruke, glave siječe. Na otkrivenu bez zastave strah ga od strašne smrti

onu teško udara, plaho onu sad zanosi, ter u isto doba odzgara perje sniježi a krv rosi - taki je vidjet vezijer silni: sjemo tamo skače, lupa, rve udorac grad obilni, mlati, hvista, busa, jupa. Sablje, štiti, strijele, luci s krvavijem se

otprije trijebi. O Mustafa naš izbrani, o veliki care i sveče, u kojoj si objav ' strani Na noge ti vojska teče. "Ovo rekši sjemo tamo svud udriše po saraju: "Car Mustafa znat imamo gdi je ", vapit ne pristaju; ter slikuju konja bijesna ki od uzde bez

sjemo

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov