slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza
pojavlja u sličnom kontekstu kao "svakčas".
Slični izrazi i sinonimi za
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
ne bi, a pobuna i prije slidi. Sve bit može; svijet na sebi čudnih stvari svakčas vidi. Često ravan put se čini hridi strmijeh sred litica; i lav mnokrat u
, i s istoka do zapada od svetinje glas njegove po narodih leti sada. Na svakčas bo kroz veliko djelovanje od čudesa kaže svitu on koliko drag je kralju
otira sred vihara i treskova. Glavu, stegno, ruke, prsi neprijatelju svakčas ranja pri života svoga svrsi; nazad se oni sveđ uklanja. Stiže ga ovi i
glave verne, u srdašcu noseć svomu misli teške i čemerne. Tuj čekaše svakčas glase dobre, zle li svojoj kruni: ali vojska smirila se, ali raste u
bistro oko; a što vidi oko bistro, ondi ureda laki stupaj skokom slidi. Svakčas na ovu, na onu stranu ruka štitom vrti i vije, ter sva mjesta pod obranu od
, još je u trudu. Da se odmetnijeh vidi smeće nijesu ne samo utažile neg da svakčas rastu veće njih nabune i njih sile. Vojska bijesna i zlosrda čuje silno
živ se ukopa. Proz mostove, ki se dižu, zanesene u zahode i u dolinu svakčas nižu po strmu i usku putu hode. Vrhu nje se do oblaka tvrda građa
je sreća u ruci, i da ti ova mjesta i dalja klanjaju se i svi puci Blagodari svakča Boga; er pod suncom krune nije ku čes gleda toli mnoga da vik take ne bi
skoči cić namjere tužne toli - on za milos zaže oči i suzami lice poli. Na svakčas ga uspomena s mnozijeh mjesta gore cvijelja: od rodjaka ondi ubjena, a
množ viteza na pomoć mu odsvud teče, odsvud se rve i poteza strašno drvo svakčai preče. Nu uto odzgar stijena jaka Aliji glavu svu rastuče; harba
. Ne ustavlja se, bočom lupa i u zlotvorskoj grezne krvi; nu od leškoga svakčas skupa odsvud mnoštvo veće vrvi. Tada u smrtnoj čim pogubi kraljević ju
mač mu puče. Ne ustavlja se, bočom lupa i u zlotvorskoj grezne krvi, ali svakčas huda skupa odsvud mnoštvo veće vrvi. Tiska, goni, otet se ište
zamnjela je svaka strana. Tim s me trublje da svit sliša slavu tvoju svakčas veću, ti sveđ djeluj djela viša, a ja pjet ih pristat neću. Jadna u srcu
i hude Tijelo i duša davno ćute? Nu svi trudi, sve pečali, S kijeh se i na ke svakčas vratih, Prema onomu bjehu mali, Što pak s tebe, dušo, patih. Jer sad mi te
, o Daute, da u gospostvu opet ti si, čim udorac sablje ljute vrh glave ti svakčas visi? Car je dijete: stat mu udugo u odluci jednoj nije; sad će jedno,