drugova, preveo je to moje delce, i odštampao u Prosvetnom Glasniku, br. 1. god. 1883. Ovaj je prevod preštampan u listu Slovinac , koji tada izlazaše u Dubrovniku. S druge strane, odlični slavista, g. Polivka učinio mi je čast svojim prevodom na
, da svi Dubrovčani, koji su bolji ili inteligencijom ili rodom, pripadaju srpskoj stranci (5). Književni časopis Slovinac koji je izlazio od 1878. do 1884. g. bio je časopis slovinskog pokreta. U redakciji časopisa bili su Niko i Medo knez
. Na Medovoj sahrani na groblju sv. Mihailo na Lapadu okupilo se mnoštvo sveta. Ovako ju je ukratko opisao srpski list Slovinac u svom 20. broju iste godine: "Pogreb oplakanog Meda grofa Pucića beše 2. Julija. Sve što je odabranijega u gradu i Gružu
a uređivao ju je Mita Pušibrk. List se održao nešto duže i bio je posvećen privredi i javnom životu. Međutim, listovi Slovinac , Dubrovnik i časopis Srđ imali su širu namenu, uređivani su znatno stručnije, imali su dobre saradnike i na njima se
Srđ imali su širu namenu, uređivani su znatno stručnije, imali su dobre saradnike i na njima se treba duže zadržati. Slovinac , list za književnost, umjetnost i obrtnost (1878 - 1884). Ideju za pokretanje lista dao je Luko Zore, a odmah su je
do Bara i od Visa do Timoka jedan je narod. "Zagrebački list Obzor, već vidno pod uticajem starčevićanaca, napadne Slovinac , a to isto urade i hrvatski klerikalci sa Pavlinovićem na čelu ružeći list čak i u crkvenim propovedima, a kanonik Mato
). Donosio je ideje o slovinstvu, o zajedničkoj slo - venskoj gramatici, rečniku. Prestao je da izlazi već 1852. List Slovinac po - krenut je 1878. a urednik i pokretač bio je Luko Zore a stalni saradnici Me - do i Niko Pucić, Marko Car, Mato Vodipić,
i Hrvata i ka - da Hrvati poriču bilo kakvo srpsko ime. Pokrenuli su ga ljudi koji su se ose - ćali i deklarisali kao Srbi. Slovinac nije bio samo list već kulturno-poli - tički pokret na veoma visokom nivou. Slovincu je sveta stvar jedinost na - rodnja
istorijom dubrovačke književnosti. U prvoj fazi svog rada izjašnjavao se kao Srbin katolik kasnije kao Jugosloven ( slovinac ).
1848 - 1849), Dubrovnik (1849), Glasnik dalmatinski (1855 - 1859), Naše gore list (1862), Glasonoša (Karlovac 1862), Slovinac (1878 - 1880), Zora (Zadar, 1886). Uređivao je Glasnik dalmatinski u Zadru. Izjašnjavao se kao Srbin katolik i smatrao
upraviteljstvu, a 1810. Vlada ga je imenovala sekretarom za Bokokotorske poslove. Bio je pravi dubrovački Slovinac . Kao književnik uglavnom je pisao prigodnice. Oduševljavao ga je narodni pokret, pisao satire i šaljivu poeziju po
KUCAN TUDJMAN JOVIC MESIC IVICA RACAN PA NASI GENERALI NA CELU SA KADIJEVICEM.14 kongres jugoslavije kada su slovinci napustili kongres i zasto su ga napustili. KAKO JE MILOSEVIC NASILNO SRUSIO TADASNJEG PREDSEDNIKA SRBIJE IVANA
poetička opredeljenja. Slovinac ", da pojedini delovi iz nekih pripovesti Stjepana Mitrova Ljubiše liče na neke sekvence romana I promessi sposi (
Sekulovića, ovdašnjeg trgovca i knjižara, ja sam ove crtice o Savini koje su štampane još godine 1883. u dubrovačkome Slovincu pregledao, te mu dopustio, da ih on o svome trošku otštampa u zasebnoj knjižici.
književni prilozi zapaženi su i u nekim periodičnim publikacijama van granica Crne Gore, kao što su bili: Srpska zora, Slovinac i Javor. Pojavljivao se i u ruskoj periodici. Prevodio je Ljermontova i Mickijeviča. Kao posebna izdanja izašle su mu: