gore, a neki konji počeše da trče sa brega. Gore su oblaci i dalje igrali žmure i samo se čulo: kao da teški, natovareni vozovi puze po zraku ... Sav zrak oko mene drhtaš kao da je bio pun tanadi. Pado u neku raž. Zemlja se kovitlala i prskala preda mnom u vis. Ja trčim kao lud. Sjurismo se u neke bare ... Moji ljudi, koji su još pre dva-tri dana pevali, ležali su pred tim rovovima sa razlupanim čelima. Ljudi vašljivi, neumiveni, slabašni, žuti , smradni ; neki još živi sa blesavim pogledom, izdišući. "
da napravi robota kao jedno od najvećih dostignuća svog tehničkog uma; neki nas specijalisti uvjeravaju da će se robot jedva razlikovati od živih ljudi. To dostignuće neće izgledati toliko zapanjujuće čovjeka je ionako već teško razlikovati od robota. Svijet života postao je svijet neživota; osobe su postale neosobe, svijet smrti. Smrt se više ne izražava neugodno-mirišućim fekalijama ili leševima. Njeni simboli su čiste, blještave mašine. Ljude više ne privlače smradni zahodi, već strukture aluminija i stakla. Ali, stvarnost iza te raskužene fasade postaje sve vidljivija. Čovijek, u ime napretka, transformira svijet u smradno i zatrovano mjesto ( i to nije simbolično ). On zagađuje zrak, vodu, zemlju, životinje i sebe .
prekraćuje zamišljajući divote koje ga čekaju. Probudila su se njegova usnula čula, svet je iznova dobio boju i melodiju. Samo, ni boja ni muzika nisu one koje je nekad poznavao. Boje su toplije, a muzika lepršavija, pomalo opora, ali veoma prijatna . smradni gradski vazduh, kroz izmaglicu i benzinske pare, čovek oseća miris orhideja i čempresa. Kamioni mu izgledaju kao ribarski brodovi, umesto automobilskih čuje brodske sirene. Na ulici rominja hladna novembarska kiša, a od sunca koje u njegovoj glavi nemilosrdno peče čoveku se orosilo čelo .
razbojnici odvedu čeljad iz kuće u mračne šume i besputne provalije, pa ih oglobe, isprljaju, izgladne, izranjave i pocepaju, šta će čini domaćin, otac kuće ? smradni demoni, izlazili su iz ljudi sa krikom i vikom velikom gde god se pojavio On, Izgonitelj demona. Tako je Spasitelj činio prvo ono što je prvo .
Ali, o kome pričaš ...? čudio se čovek, ne znajući više kud će sa samim sobom ni kako. - I kako da nepoželjnog gosta isteram, o, Ženo obučena u sunce, govori ... pomagaj, molim ti se smradni osećaše. Videći ovo, čovek zape još silnije i jače da svira, a oblak poče da se odmiče od njih, dok ga svirka sasvim ne oduva. A kad konačno nestade, dva bolesnika ustadoše, oboje rumeni i vedri, puni života .
, lučice između Budve i ulaza u bokokotorski zaliv, stoji tabla sa nazivom mesta ispisana ćirilicom. A u lučici, nedaleko od usidrenih barki, na povećoj usidrenoj bovi već četvrtu godinu ponosno leprša srpska trobojka . smradni deo istorije Crne Gore, samo da se ljudi vrate malo sebi. Mene su Kuči još pre 30 godina, na primer, kad ja nisam ništa znao o narodima i narodnostima, usred Podgorice ubeđivali da su oni Srbi, a ja nisam baš razumeo kako to. O Nikšićanima da ne govorim, o Zeti, o primorju od Bara do Budve, pa Boka Kotorska, sve ljudine. Ovaj talog što je na vlasti i oko vlasti, koji opstaje tako što priznaje Amerikancima Kosmet za državu, a ovi ih održavaju jer ih baš
u jamu ne padneš, da se s vukom ne sretneš, da u duboku vodu ne zagaziš, da s puta u šumu ne zalutaš Tako majka savetuje dete svoje bojeći se za njegovo telo. Ne s manjom ljubavlju crkva savetuje čoveka bojeći se za njegovu dušu. Budite, deco, trijezni i pazite Stari vam suparnik, đavo, ne odmara se i ne spava, nego slično gladnom lavu hodi i traži koga da proždere. Trijeznite se i pazite, jer vi ste kao ovce a on je kao lav. Kad ovce osete smradni miris vuka, one beže svome čobaninu. Treznite se i vi i osetite smrad đavola kad vam se približuje i bežite odmah pod okrilje pastira svoga Hrista Gospoda. A smrad đavola osetićete kroz pomisli svoje, kroz osećanje svoje, kroz namere svoje, kroz pohote telesne. Sve što budete pomišljali, uobražavali, osećali, nameravali, želeli na suprot Hrista i zakona Hristova, znajte, da je to zamka đavolska, smrad đavolski, - znajte, i bežite svome Pastiru upravljajući k Njemu sav um
je uzimala u se i nagomilala u sebi. Taj otrov oveštao ju je i smežurao kao staricu. Srpskoj vlasteli prorasla je zemlja kroz dušu. Zato ih je Duh Božji ostavio i sklonio se u dušu narodnu. No dim strasti, koji je udaljio od vlastele Duha Svetoga, i koji je iz pakla probio kroz duh prirodni, počeo se širiti i u narod. Opasnost je bila, da se od zlog duha i duša narodna uzemljani, upepeli, umrtvi. Samo jedan veliki strah, kao oštar vetar, mogao je oduvati taj smradni duh, i spasti narod Božji od propasti. Da bi se narod tvoj, dakle, duševno spasao, država je tvoja morala propasti. I sami svetitelji srpski, sa načelnikom svojim, svetim Savom, molili su i umolili Svevidećeg, da popusti propast vremenih tekovina njihovog naroda, samo da bi se spasla duša narodna od večne smrti .
, je li iz vas niklo Što ja ne znam da vozim biciklo? Geni, geni, mali sitni molekuli Za vas vele da ste sve Herkuli smradni žena
sadržaja . smradni bes bluda u telesnom vidu, i rekne joj: pobedila si me, Saro "Smerno odgovori Sara: nisam te pobedila ja nego Gospod Hristos." I od tada je ostavi i pomisao bludna za navek. Kad su pitali sv. Pimena, kako se čovek može boriti protiv bludnog besa, on odgovori: ako čovek uzdržava svoj stomak i jezik, to će on moći vladati sobom. "Sv. Antonije rekao je, da u telu postoje tri vrste pokreta: jedno prirodno, drugo od neuzdržljivosti u hrani, i treće od demona
, poglavito mladih. Kao što je i on sam klon. Ukucajte samo ` ključne reči ` velikosrbski nacizam, pa ćete da viditi šta će sve da iskoči na ekranu. Nemam ja reči da opišem taj ološ, koji se međ ` sobom nadmeće u bacanju pogani po sopstvenom narodu ( na druge se nisam ni osvrtao ). Ko je te izrodio, sisom nadojio, učio i domaće vaspitavao ... ja nisam kadar da pojmim. Nije to moglo da se tako nakazno skalupi samo od sebe. To je more ... šta more , smradni okean, u kome se praćakaju, uvereni da su pamet, savest i lepota Srbije. Peščanik je, ipak, nešto javno. Ovo o čemu govorim, što je zauzelo ogroman prostor sive informativne zone, je isto to, samo bez graničnika. ` Srebrenica ` je njihov neprikosnoveni fetiš. I njihov ` srbosjek `. Kada se odbaci verbalni egzibconizam, pokaže se destilisani rasizam. Nacizam pete generacije. Takvu mržnju prema Srbima ni Hitler nije negovao. Da, hulje su samo u čoporu jake. Ne treba se toga