noći nasrnuo je na staricu koja sama živi u svom domu u Jasenici. Prema navodima krivične prijave, on je upao u staričinu kuću i uz pretnje da će je silovati počeo da joj kida odeću. Nesrećna starica se otimala, ali je manijak posle nekoliko
staricom iz okoline Kuršumlije. staričinu kuću u selu nadomak Kuršumlije, izvršili premetačinu, svukli odeću sa oštećene i maltretirali je fizički i psihički.
domove jer će ubuduće imati dovoljno hrane preko cele zime. Dok im je to govorila začula se grmljavina, grom je udario u staričinu kolibu a na njenom mestu pojavio se prekrasan žbun sav prekriven mirisnim žutim cvetovima. Sredinom leta, cvetove su
. Kada starica umre, on plače - plače za nekim ko mu nije ništa, a ko mu je, odjednom, postao sve. U strahu, on dovršava staričinu priču kao svoju vlastitu. U tome je prva poenta: Mi smo ono što pripovedamo. Druga poenta glasi: Bez pripovedanja nema
kako kaže Ćopić, živo je zanimalo šta li je to fizička hemija kojom se njen sin bavi. I nije se smirila Staričinu radoznalost uvećavalo je to što se pričalo da se njen sin bavi fizičkom hemijom u nekoj tamo fabrici u gradu. Da radi na