korisnik odbije za njega predviđenu korist. Očigledno je da su prava stipulanta kao primarnog poverioca u određenoj meri šira od prava korisnika kao
da je ugovoreno da će se korist za treće lice izvršiti tek nakon smrti stipulanta , ovaj (stipulant) može sve do trenutka delacije, pa čak i u svom
ovom shvatanju, rešava tako što posle zaključenja ugovora od strane stipulanta i promitenta, stipulant čini ponudu trećem licu da mu svoje pravo iz
, ali to znači da je ujedno nastao još jedan ugovor, ugovor između stipulanta i beneficijara. Zato bi se ovo shvatanje moglo označiti kao teorija dva
kritičara, ova teorija je napuštena. stipulanta u ulozi poslovođe bez naloga, smatrajući da stipulant uzima na sebe
pravo beneficijara neposredno i da proizilazi iz samog ugovora između stipulanta i promitenta, a to nije mogla da objasni ni jedna druga teorija. Za
lica smatra se nastalim u momentu kada je došlo do sporazuma između stipulanta i promitenta da pravo potraživanja izvršenja radnje od promitenta ima
izdržavanje ili isplati osiguranja od osigurača za slučaj smrti stipulanta , ukoliko korisnik odbije takvo pravo ono neće pripasti stipulantu. U
stipulanta, ukoliko korisnik odbije takvo pravo ono neće pripasti stipulantu . U takvim slučajevima, gde ugovoreno pravo za korisnika neće preći na
. U takvim slučajevima, gde ugovoreno pravo za korisnika neće preći na stipulanta , negativna izjava korisnika ima karakter raskidnog uslova. Forma
dvostrane. Tako da na takvoj slici vidimo tri pravna odnosa i to između stipulanta i promitenta, stipulanta i korisnika i korisnika i promitenta. Sada
slici vidimo tri pravna odnosa i to između stipulanta i promitenta, stipulanta i korisnika i korisnika i promitenta. Sada ćemo razmotriti posebno
proizilazi pravilo da ukoliko korisnik odbije korist ona pripada stipulantu . I obrnuto, ukoliko korisnik prihvati korist, i promitent je ispuni,
što se promitent ne može osloboditi obaveze tako što bi je ispunio stipulantu . Postavlja se pitanje šta se dešava sa obavezom u slučaju da korisnik
. Ovo se dešava gotovo uvek. Izuzetak postoji ako izvršenje činidbe stipulantu nije moguće usled prirode pravnog posla, ako to proističe iz ugovora