. Jedan deo srpske vojske je vodio sam Sirgijan. Srbi su, bez velike borbe, osvojili na jednoj strani Ohrid, a na drugoj Strumicu . Sirgijan je zauzeo Kostur i još neka mesta na istočnoj granici današnje Albanije. Pobedonosna srpska vojska stiže i
u Srbiji gde sklapa savez sa Stefanom Dušanom. Njih dvojica zajedno kreću u pohod na Vizantiju, u kom osvajaju Voden, Strumicu i Melnik, a vraćaju Tesaliju i Epir. Oslabljeni, Romeji nude Stefanu Dušanu sve gradove zapadno od Hrisopolja (izuzev
u krugu od 50 km, svakodnevno dolaze u nase pogranicne gradove Gevgeliju, Bitolu, Dojran, Resen, pa i Ohrid, Strumicu i snabdevaju se svim zivotnim namirnicama, koriste zubarske usluge, toce gorivo i dr. posto je kod nas u Makedoniji to
Makedonijom i severom današnje Albanije i pomerio granice kraljevine Srbije na jug pred vizantijska utvrđenja Strumicu , Prilep, Ohrid i Kroju. Tokom ove akcije, Milutin nije samo upao u Vizantiju, već je prodro i u državu svog bivšeg tasta
, odredilo Vukovo shvatanje Stare Srbije u ovom pravcu. (Vuk u Srpskom Rječniku, iz 1852. godine, ne spominje ni Štip, Strumicu , Radovište, Krivu Palanku. Ističe samo Kratovo, sa citatom o Kratovcu Radonji). Poznato je da je Vuk, u svome radu Srbi
uz pomoć grčkog prebega Sirgijana (1334.). Da li su Vojnovići bili u okviru onih odreda koji su zauzeli Kostur, Ohrid i Strumicu teško je reći, ali u opsadi Soluna, koju je lično vodio kralj Dušan bili su sigurno. Pod Solunom nije bilo mnogo vojnih
namesnika i potukao ga je. Ali kad mu stiže vest, da se car lično, po četvrti put, kreće prema Raškoj i da je na putu došao u Strumicu , on pribeže i opet svom oprobanom sredstvu: požuri da pošalje poslanstvo i da ponovo ponudi taoce, sve kao znak svoje
. Strumicu , što pominje jedino Nićifor Grigora, videti Istorija, 513. O Dušanovim pobedama na vizantijskom području videti M.
regiji, bio je u Briselu, Parizu, otišao je u prvu posetu Makedoniji u okviru koje je obišao Skoplje, Strumicu i Ohrid, od 3. do 6. februara prisustvovao je maskaradnom festivalu u Perniku, u susednoj Bugarskoj.
s istočnog i na zapadni kraj. Srpske državne granice pomakao je Milutin ovim srećnim ratovanjem do pred gradove Strumicu , Prilep, Ohrid i Kroju; najveći deo Slovenima naseljene Maćedonije došao je pod srpsku vlast. Težište srpske državne
zemljišta, a zadržao je samo pogranične gradove s užim oblastima: Ohrid, Prilep, u kom sazida svoj dvor, Kostur, Strumicu , Lerin, Sidirokastron (srpski Železnac), Voden i Čerman. "Ovo sve uze za tri godine svog kraljevstva" piše s ponosom
, kao što mu je po njegovom mišljenju pripadao u nasleđe "(Nićifor Grigor). Pomagali su mu braća Metohiti koji su držali Strumicu i Melnik, ali to je još uvek bilo malo za tako veliki poduhvat. Stoga je trebala pomoć sa strane, pa se Stefanova želja da
i sam Sirgijan. Odmah su postignuti značajni uspesi pa je Sirgijan zauzeo Kostur, dok su druge grupacije uzele Ohrid i Strumicu . Nakon svega, tokom leta 1334. godine bane srpska vojska pod Solun. Na čelu vojske stajali su lično Dušan i Sirgijan. "I
i grad slavni Prilep (u kome blagočastivi kralj podiže sebi carski dvor za prebivanje), i opet grad slavni Kostur, grad Strumicu , grad Hlerin, grad Ćelezanac, grad Voden, grad Iemren. I ovo sve uze u tri godine kraljevstva svoga, pošto ga je Bog tako
. Strumicu . Na osnovu mira sa Vizantijom zaključenim 1334. Srbiji su priznate sve nove granice. Jedino od čega je u ovom trenutku