civilizacijski uspon i standard Evrope Nije jasno zasto su sve zemlje bivse Istocne Evrope potrcane ovoj "nakaznoj " stvorevini u narucje? I kako im je sada, kada ih je "nakaza" primila? O ratovima Unije, mogao bih samo da dodam da je Unija u savezu sa
jedom na sve one koji vole nešto. i organizuju se u grupe. Shvatio sam da FB treba da bude jedna fašističko elitistička stvorevina gde treba da budu samo gotivni ljudi koji postavljaju gotivne statuse. Treba oformiti FB policiju koja bi se bavila
neprotivrečnosti. Pokazano je da kod Dekarta postoje stvorene i nestvorene večne istine; prve jesu večne istine o stvorevinama i jesu objekat Božje volje, druge jesu večne istine o Bogu samom, temelje se u njegovoj egzistenciji i on ih ne može
važećeg za sve stvoreno. Kažemo univerzalno, nikako apsolutno važeći, jer i pored svoje opštosti / temeljnosti za stvorevine , [ 14 ] on se javlja kao poseban, ali ne i nepravilan slučaj večnih istina, te ga, za sada, posmatramo takođe kao stvorenu
nikakav poseban odnos; za njega je i protivrečno moguće. Na Burmanovo pitanje da li bi Bog mogao da naredi nekoj svojoj stvorevini da ga mrzi, Dekart odgovara:... Bog ne može sada to učiniti; ali, mi naprosto ne znamo šta je on sve mogao učiniti. U
mogao učiniti. U svakom slučaju, zašto on ne bi mogao da [ uprkos tome ] bude sposoban da izda takvu zapovest nekoj svojoj stvorevini ? (Burman V 160). [ 22 ] Ili, direktno u vezi sa principom neprotivrečnosti, da je Bog (bio) sposoban da načini da nije
on stvorio, o svemu onome što je on stvorio i što, odatle, poseduje samo uslovnu nužnost. Večne istine o Bogu i o njegovim stvorevinama razlikuju se u svojim temeljima. Kako nam sam Dekart kaže, istine o Bogu počivaju na njegovoj egzistenciji; sa druge
neprotivrečnosti, ali ćemo pokušati da makar ponudimo zadovoljavajuća pitanja. [ 34 ] stvorevina jesu utemeljene na principu neprotivrečnosti; međutim, neprotivrečnost iz koje sledi nužna aktualnost, ne može
imati isti status u odnosu na suštinu, kao neprotivrečnost iz koje sledi samo mogućnost aktualne egzistencije. Kod stvorevina , neprotivrečnost, a time i mogućnost, jeste njima samima spoljna, od Boga postavljena; on je bez problema mogao
); ovo Dekart kaže u kontekstu navođenja razloga za svoju doktrinu o stvorenosti večnih istina. Ono što nije Bog jeste stvorevina , ono što nije stvorevina jeste Bog; za nešto, bilo šta treće, večne istine o stvorevinama koje su nezavisne od Boga,
navođenja razloga za svoju doktrinu o stvorenosti večnih istina. Ono što nije Bog jeste stvorevina, ono što nije stvorevina jeste Bog; za nešto, bilo šta treće, večne istine o stvorevinama koje su nezavisne od Boga, nema mesta kod Dekarta:
istina. Ono što nije Bog jeste stvorevina, ono što nije stvorevina jeste Bog; za nešto, bilo šta treće, večne istine o stvorevinama koje su nezavisne od Boga, nema mesta kod Dekarta:
, da li je temelj neprotivrečnosti različit od temelja protivrečnosti? Ako je na delu jedan te isti princip i za Boga i za stvorevine , neuzrokovan i uzrokovan, da ostavimo sada po strani pitanje kako se to može razumeti, ako može, nije li pomalo
? stvorevine učinio prema liku i sličnosti njegovoj (M III 38: VII 51; Burman V 156). Odatle sledi da ih je on morao stvoriti prema
to jeste protivrečno. stvorevine stvoren. Pod Dekartovom pretpostavkom da je reč o jednom principu, ostaje pitanje kako na osnovu stvorenog principa