slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "sudbu".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
baga, frigijsko Zeus Bagaios, jermensko bagin. sudbu i otud izvodi bogat, ubog. Po njemu bi bog bio darovatelj sudbine,
Rodom iz Vriula u Maloj Aziji. U 17 godina nasilno poturčen. Imao sličnu sudbu kao i sv. Nikodim. Kada se kao Turčin javio svojoj majci, ova mu vikne:
Zastali su i sprovodnici sa celom "štafetom ", ukazujući roblju na istu sudbu koja ih čeka. Otac Genadije i ostalo roblje u sindžirima stajalo je
liberalizam i neokolonijalizam njegove jedine velike ljubavi, on zna sudbu . I sve tako dalje, tamo do Golgote vodiće nas on, regionalizovane kako
smisla i koji zna da imena ne znace nista... i kad vec citiramo: "MI ZNAMO SUDBU I SVE STO NAS CEKA, NO STRAH NAM NECE ZALEDITI GRUDI VOLOVI JARAM TRPE, A
se napij sa bistroga toga istočnika; ona će ti upravo otkriti strašnu sudbu tvoga padenija "To izreče i hitro poleće u svijetle svoje legione, ka
duša mračnu tajnu divno razgledala, i u nju sam čisto razabrao prošlu sudbu gordijeh nebesah, i kako je gordi vladac neba svemogućstvo sebi
i premirne da je noći carstvo svud svjetlosti pogasilo zraku sudbu palijeh nebesah noć i pustoš carstvo uzdigoše; no slijepe ove
u goreću potonuše bezdnu. sudbu legionu kaza, na njihova božestvena mrtvo, vocari se uhilenje mrtvo,
ću mu nebesne ljubavi u njegovu zemnome plođenju, da mu tužnu i kukavnu sudbu kolikogod ona ublažaje; jer on opet, ako i zabunjen, sveđer umno ostaje
Carstva nebeskog, briše suze s naših tužnih lica i poručuje sudbu i sve što nas čeka, no strah nam neće zalediti grudi... mi put svoj znamo,
veli naš divni pesnik Aleksa Šantić u onoj poznatoj pesmi: ' Mi znamo sudbu ... Mi put svoj znamo put Bogočoveka '.
publiku. sudbu duša umrlih grešnika. Pravoslavna crkva tvrdi to odlučno, i nastojava
će Sofka, kad dođe i vidi je ovako prostu, uvučenu, suvu, čisto prokleti sudbu što joj dosudila da takvu svekrvu ima. A sad, ne samo da to ne bi, nego evo
ljudi i carstva, oni znaju lica, koja predsedavaju rođenju, i određuju sudbu čovečiju. Po tvrđenju srednjovekovnih spomenika ova lica još žive u