, izum oružja, osveta. I nakon potopa koji je trebao izbrisati zloću sa zemlje, grijeh nastavlja pratiti čovječanstvo i dolazi do novog
sa tim razvijati i dobrotu. Jer, mudrost bez dobrote prelazi u zloću , a bezazlenost bez mudrosti prelazi uglupost. Ni jedno ni drugo više,
proroka Isaije: Tako govori Gospod: umijte se, očistite se, uklonite zloću dela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti. Učite se dobro
priroda čovekova, što je očigledno, uključuje svakakve nitkovluke, zloću i tako dalje, onda ono stvarno ne samo da stoji mnogo niže od
se sve na ovu drugu, čoveku se daju veći izgledi, a on sam se ne svodi na zloću . Dostojevski je ovo pitanje zaoštrio u Zlim dusima, u liku Kirilova pre
umilenjem i stupahu na stazu spasenja, odbacujući izdavna ukorenjenu zloću neverja i primajući u srce pravu reč istine. Veliki ugodnik Božji
koji zapaljene kuće još više raspaljuju, pružajući svoju sopstvenu zloću kao materijal za veći požar. Jer oni, kad vatra uzme smolastu lađu,
život organ, tj. pluća, i pagubnim bolestima je postepeno raspaljivao zloću . Jer mogao je i kroz neku silnu bolest da joj nanese končinu, međutim,
Hrista Tvog? Sveti Georgije odgovori: Znajući unapred vašu zlotvornu zloću , Gospod Hristos nauči sluge Svoje da se ne boje onih koji ubijaju telo a
prorok reče ne zbog muke od gonjenja nego kao revnitelj Božji, ne trpeći zloću ljudsku i beščešćenje Boga i huljenje presvetog imena Gospodnjeg:
kao zločince čije je zlo nadlično i dramski mistifikovano, već njihovu zloću on istražuje u svakodnevnim prikraćenostima, u pogrešnom načinu
je istovremeno i cilj svojevrsnog egzorcizma kojem Sterija podvrgava zloću likova na sceni ali i gledalaca u publici, a to je da se uzburkana
zlobnik, taman bih mu glavu rascopao i grudi rasporio, da mu ubijem tu zloću . Nego, Valdemare, mi za sutra da spremimo decu?
3: Nadriknjige. zloću ovog sveta posisalo. Odvratno.
i tražahu priliku da ubiju Evpla. A on, videći njihovu neukrotivu zloću , pobeže iz grada i skrivaše se do Grigorijeva dolaska. Savin pak i