podizanju mladih narastaja. U umetnickim modelima stvaralaca narocito je bila vidna njihova teznja da ostvare idealan tip prosvecenog coveka. Fenelonov telemak i Emil Zan Zak Rusoa, stoje na celu umetnickih ostvarenja, koja po svojoj tematskoj i estetskoj, a prvenstveno po vaspitno-obrazovnoj strukturi, predstavljaju
književnosti za mlade. Taj period kod Srba poklapa se sa počecima prevoda poznatih dela iz evropske književnosti, kao što su Defoov Robinson Kruso, Fenelonov Telemak , a znatno docnije, 1853. i Čiča Tomina koliba Harijete Bičer Stou. Ovi i drugi prevodi i prerade imali su podsticajni karakter na književna zbivanja i pojavu srpskih
svetske književnosti: to je Josip Visković (28. VIII 1728 6. IV 1801), peraški konte i višestruki kapetan grada, koji je sa francuskog preveo glasoviti Fenelonov Telemak . Tako je Viskovićev Perast nakratko dobio taj pedagoški roman kojim se briljantno okončava XVIII vek i, odmah je može se reći: na žalost bez njega i ostao, jer se i taj
je "sobrano iz nastavljenja... drevni filosofa" i drugih autora. U književnim dodacima Davidovićevih novina izlazili su 1821. prevodi s grčkog, a u oglasu za roman Telemak od Fenelona najavljuje se u dodatku mitološki rečnik, iz kojeg će čitaoci poznati "imena bogova, boginja, careva, heroja, gradova i reka ", jednom reči" drevnost i
donose niz priloga o Rusou, a prvi ce prevod javlja tek 1830, ali i taj ostaje u rukopisu; Fenelona prevodi Trlajić, ali ga ne objavljuje, a potom 1814. izlazi prevod Telemaka od Stefana Živkovića. Slično je sa ruskim sentimentalizmom; Trlajić čita i prevodi Heraskova još 1795, ali njegov prevod izlazi iz štampe tek 1801. Gesnerove idile
i Lidija), od kojih prva ulazi i u mađarsku književnost posredstvom Dositejevog prevoda (Regelo, 1837). Dositej je dao podsticaj da ce prevede Fenelonov roman Telemak , na čemu je radio Gligorije Trlajić, a potom i Vukov prijatelj Stefan Živović. Još Orfelin ce pri izradi svog Žitija Petra Velikog (1770) služio delima Voltera i
, gde se zadržao tri nedelje u septembru razgledajući knjižare, i posećujući Luvr i Versaj. U Kambreju obišao je grob pisca Fenelona, autora u ono vreme čuvenog romana Telemak . Početkom decembra 1784. preko Dovera stigao je u London.