li je manji pad nivoa kalijuma u serumu adrenalektomisanih životinja nego kod normalnih, što nastaje posle injekcije tialbarbitona , posledica nedostatka adrenalina ili pak povećanog praga bubrega za izlučivanje kalijuma usled izostanka hormona
žlezda, autori su izveli oglede u kojima su adrenalektomisanim životinjama ubrizgavali adrenalin u toku anestezije tialbarbitonom . Rezultati su pokazali da adrenalin pojačava hipokalijemiju izazvanu tialbarbitonom i na taj način opravdali
adrenalin u toku anestezije tialbarbitonom. Rezultati su pokazali da adrenalin pojačava hipokalijemiju izazvanu tialbarbitonom i na taj način opravdali pretpostavku autora da adrenalin igra značajniju ulogu u mehanizmu ovog smanjenja.
pretpostavku autora da adrenalin igra značajniju ulogu u mehanizmu ovog smanjenja. tialbarbitona na miokard. Utvrđeno je da u dozama tek dovoljnim da izazovu stanje površne anestezije, Thial-barbiton izaziva
su ove promene u direktnoj zavisnosti od promene nivoa kalijuma u serumu, koje nastaju neposredno posle ubrizgavanja tialbarbitona . I kod čoveka su konstatovani isti rezultati. Predloženo je da se koncentracija kalijuma u serumu meri pre
pregleda i primene tialbarbitoia. Takođe je predloženo, uz solidno obrazloženje, da upotrebu tialbarbitona treba ograničiti na razumnu meru.
da odgovore na pitanje da li su promene nivoa ovog elektrolita u serumu, zapažene posle intravenske injekcije tialbarbitona , posledica dejstva adrenalina, izlučenog u inicijalnoj fazi anestezije, u okviru jedne opšte alarmne reakcije, ili
mehanizma. Rezultati su pokazali da je stepen sniženja kalijemije, u serumu normalnih životinja posle injekcije tialbarbitona , bio neznatno veći nego kod adrenalektomisanih životinja. Rezultati ogleda opravdavaju pretpostavku autora da je
životinja. Rezultati ogleda opravdavaju pretpostavku autora da je pad nivoa kalijuma u serumu, posle injekcije tialbarbitona , u izvesnoj meri uslovljen dejstvom adrenalina, izlučenog u inicijalnoj fazi anestezije.
pokazano je da naglo uklanjanje tečnosti može da uzrokuje krvavljenja u subendokardijumu. tialbarbitona na sprovođenje impulsa kroz atrioventrikulni čvor u srcu žabe. Utvrđeno je da se posle stavljanja druge Stanijusove
čvora. Ove promene, kao i izrazito skraćenje intervala PR u elektrokardiogramu intaktnog srca, posle primene tialbarbitona , pripisane su direktnom toksičkom dejstvu ovoga anestetskog sredstva na atrioventrikulni čvor. Rezultati su
saopštavaju rezultate eksperimenta koji se odnose na pojavu sindroma WPW kod pasa posle intravenske injekcije tialbarbitona . Razvoju tipične slike ovog sindroma prethodilo je skraćenje intervala PR u elektrokardiogramu, uz istovremeno