Savina liturgijska intervencija u bogoslužbenom životu naše crkve bila je zamena ovoga ustava novim, Hilandarskim tipikom , nastalim na osnovu drugačijeg predloška nego što su to bili svetogorski. Hilandarski tipik je Sveti Sava, zajedno sa
polovini 10. veka prodrla i u sam Jerusalim i palestinske manastire - upravo onim što danas nazivamo Jerusalimskim tipikom .
način srpska crkva slična ovim jerusalimskim svetilištima, prirodno je da njima bude slična i manastirskim ustavom, Tipikom svetoga Save.
, tako i kod pojedinaca i bogoslova, oseća se velika potreba za priručnom knjigom crkvenih bogoslužbenih pravila Tipikom , jer više od 40 godina takva knjiga nije izdavana, a sem toga, u mnogim krajevima je za vreme rata uništena. Da bi ovu
o "danas pročitanom ". Primećujemo da su čitanja (i to: u ponedeljak stihovi 1 - 13 i u utorak stihovi 14 - 23) u skladu sa tipikom Velike Konstantinopoljske crkve i data su u savremenom Posnom triodu.
podseća na u monaškoj praksi široko prihvaćeni običaj sagibanja glave i tela do zemlje (veliko metanije), koji se tipikom propisuje prilikom najusrdnijih molitava (uz veliki post, pri ispovesti, kao izraz pokajništva), a koji je u
i srpskoj kulturi se podudara, pošto su oni propisani i protumačeni pravilima crkvenih otaca, vaseljenskih sabora i tipikom , ali na emičkom planu (izvođenje pokreta, zauzimanje poze) mogu se uočiti izvesne razlike: tako, krsno znamenje kod
i status monaštva i manastira u srednjovekovnoj Srbiji, kakav je izgradio Sveti Sava i organizaciono postavio svojim tipikom . Svi su monasi morali strogo poštovati svoja tri zaveta - devičanstva, siromaštva i poslušnosti. Međusobni odnosi su
praznika Vaskrsenja Hristovog. Na večernjoj službi koja se služi u sredu uoči Vaznesenja vrši se, u skladu sa crkvenim tipikom , takozvano Odanije Pashe, neka vrsta opraštanja sa Vaskrsom. Početak i kraj službe se, na taj dan, vrši isto kao i na sam
Karlovačke mitropolije. tipikom Svete Četrdesetnice pripremio starešina hrama protojerej Milorad Dušanić.
govoriti o periodu od kraja XII veka pa do sredine XVIII veka. Medicina u Srednjovekovnoj Srbiji počinje Karejskim tipikom Sv, Save (1199.) (1,2), a završava se sredinom XVIII veka doktorskom disertacijom Jovana dr Apostolovića (1757.) (3)
skoro svim segmentima društva. Stručna, naučna medicina se počela javljati tek pojavom Sv. Save, njegovim Karejskim tipikom kojim se ustanovio organizaciju bolnice i ponašanje obolelih monaha, a trajala je sve do pojave prvog školovanog
život u Crkvi. Manastiri, po samom svom tipiku, služe liturgijska bogosluženja u potpunosti i u skladu sa drevnim Tipikom . Službe mogu da traju satima, i katkad zahvataju veći deo dana. Međutim, nema nikakve razlike između službi koje su
srpska crkva slična ovim jerusalimskim svetilištima, prirodno je da njima bude slična i manastirskim ustavom, ' ' Tipikom svetoga Save ' ', kako ga Nikodim imenuje, jer on to doista i jeste. Zbog toga se pisac malo kasnije još jednom vraća na
, tako i u Srbiji. U ovaj je tipik unesen narodni duh i duh tradicije što čini njegovu odliku od ostalih tipika. Ovim se tipikom Sveti Sava javlja kao reformator i zakonodavac za sve slovensko (Pravoslavno) monaštvo kao nekada Sv. Atanasije