Kakva je to divna slika morala biti, kad dva pobratima pojezde naporedo dobre konje ravnim primorjem Tu je negde Marko i topuzinu bacio u more, a narodno predanje veli, da je on na jednom otoku zaspao. Dugim snom Marko spava; narod bez slobode odavno
: "O adžijo, krvava gazijo, ustaj brže na noge junačke, a pojaši vranca od mejdana; od oružja ništa ne uzimaj do o konju topuzinu tešku, u zobnicu knjige i inžile, da nam učiš jezam i trećate, bez šta Turci umrijet ne mogu ni kavura dobit na mejdanu.
mu sedmore kolane, Zauzda ga uzdom pozlaćenom; Pa natoči tuluminu vina, Objesi je o unkaš Šarinu, S desne strane tešku topuzinu , Da ne kriva ni tamo ni amo; Pa se Šarcu na ramena baci, Okrenu ga od Prilipa grada, Ode pravo stojnu Bijogradu. Kad je bio
Valentin Incko, kao i njegovi prethodnici, kad god je posezao za "bonskim ovlašćenjima ", tj. uzimao u ruke topuzinu , činio je to, po pravilu, ili na štetu Srba i ili na štetu Hrvata.
ni traga o izvanredno sročenom susretu Marka i Muse u Kačaničkoj klisuri: Musa prekrstio noge na svome vrancu, baca topuzinu u visinu i dočekuje u ruke, Marko nailazi i traži prolaz a Musa mu drži poznatu čuvenu pridiku o njegovom gospodarskom
, ne izdrža Kožemjaka, rasplaka se i on s njima pa reče: topuzinu u kojoj beše dobrih deset pudi, pa pođe Zmaju.
za tepačka, hubava I otide si. Mislim se posle, kolko li ih je ovaj olešio šumkariite za vreme okupacije? Tako ti je to kad topuzinu daš na buzdovana...
; a oni voleše na sama Bogdana. Marko je sav srećan što se tako kurtalisao onoga od koga je hteo pobeći: Trže Marko tešku topuzinu , Pak poćera dvanaest vojvoda; Dok s okrenu nekolika puta, Svih dvanaest od konja rastavi, I bijele saveza im ruke (67 71
uopšte. U albanskim krajišničkim pesmama junaci poseduju natprirodnu snagu. Đerđ Elez Alija, tako, baca " topuzinu " u vis, da se ona nakon pada zarila "dvanaestaršina" u zemlju. Kada je dobio snagu od vila, Mujo podiže kamen od hiljadu
reći da su borci bili dostojni povjerenja, što ga je svaki u svom taboru uživao. Don Miho, stari megdandžija, zgrabio topuzinu te smjelo i smišljeno udara gdje je siguran da će protivnika naj jače ozlijediti; fraza mu je, dabogme, zajedljiva i
, prigrte ćurak izvrnuvši ga naopako (bio ga skinuo zbog vrućine), uzjaše Šarca, uze u jednu ruku sablju, u drugu topuzinu , a dizgin od Šarca drži u zubima, pa tako učini juriš među žandarme. Ovi se prepanuše, a Marko, onako srdit iza sna, uze
beži. Marko se naturi za njim i podviknu: topuzinu i pusti za "neznanim delijom ". Malo ga dohvati samo sapom od topuza, i onaj pade kao sveća. Zveknuše prazne bakračlije.
napravio perverznu tvorevinu "Bosnu" i "bosnjacki narod "...? Sikter ture... ne gazi oranje... Naletices na Markovu topuzinu ¶