Katić i za turske sile na neobičnom konju kome je, po orijentalskom običaju ženskoga kićenja, metana na grivu kana "na đogatu grive oknivene "onda kad su neprijatelji mislili da je u Srba izumro svaki duh muškoga pregnuća...

, Mnoge Turke broji džeferdarom, Namjera mu nanijela bila Iz Mostara Dizdarević Salka, Vas u srmu i u čisto zlato Na đogatu , ka ' na gorsku vilu; Golu nosi u rukama ćordu, A sve ide na prema topovah. On pomisli, da je Derviš paša, Vojvoda ga gađa

: Kapetane jedan do drugoga, A za njima uređena vojska, Nije šala, dragi pobratime, Ko pogleda vojvodu Miljana Na đogatu konju od megdana, Junaštva mu u hiljadu nema, I ljuckoga uma i razuma; Još ovako riječ besjedio: "Vaso ' vići, moja braćo

. Riknu vojska iz zelena luga, A pred vojskom Arambaša Peko, S pored Peka dva sokola siva: Mlado momče Ramović Novače Na đogatu konju od megdana; S druge strane nagnuta delija Po imenu Lučiću Jovane Na njegova vranca pretiloga; Svi trojica idu

pođoše, a za njima Damnjan Kutišanac, za Damnjanom Damnjanović Panto, a za Pantom družina ostala. Čiča jakov na đogatu jaše, golu sablju u rukama nosi, ide viđet pobit kako će se. Nadaleko susretoše Turke, povisoko od bijele crkve, viš '

ne govore, već odoše na susret Turcima. Najnaprijed Stojan na mrkovu, za Stojanom Vujo na alatu, za Vujicom Janko na đogatu , a za Jankom dv ' je stotine Srba. L kada ih Turci opaziše, oni misle njima indat ide, pa ovako njima govorahu: "Valah.

da toke dobije, pa ga Srbi u boju zgaziše; et ' tako je ludo poginulo Od Turaka malo ko uteče razma jedan Mehmed kapetane na đogatu konju vilovnome; poćera ga Čupić na mrkovu, ćeraše se preko polja ravna, ćeraše se za puno dva sata: nit ' mu može Mehmed

, đe sam Turčin tada sebe prokle) Al ' se Stojan ne bi povratio, ćero bi ga makar i pješice; ali Katić pristo za Stojanom na đogatu grive oknivene, pa ga Katić sustići ne može, već Stojana grlom dozivaše, grlom viče 6 ' jelom rukom maše: "Pobratime,

boju osjetio, pa prvijem zakopa nogama, nogam ' kopa, a ušima striže, Milošu se živo srce smije; vidi Miloš na konju đogatu đe će taj dan mejdan otvoriti, nakom sebe spomen ostaviti. Drugo čuo junak od konjika Čupić Stojan iz sela Noćaja; skoči

, poželjela krvi od junaka; ja otidoh da sablju napojim, da napojim krvi od Turaka. "To izreče Pocerac Milošu. a đogatu popusti dizgine. Tad se sleže đogat preko polja. a za njime Čupić na doratu, doro đogu ne da odmaknuti, na sapi mu glavu

se Luko pred logorom kreće preko polja kano i planina. Dalek ' bješe Orugdžiću Meho, dalek bješe pred svojom ordijom, na đogatu konju vilovnome; pod njime se đogat pomamio, preko sebe b ' jelu pjenu baca; Turčin nosi sablju u zubima, pa se srpskoj

, Anto i Stojane, vas dvojica Turke uzbijajte, - sad će vama naša braća doći, viđećete jada od Turaka - a ja odoh na konju đogatu da povratim onu poturicu, da nam kakva kvara ne učini, da srbinjske majke ne ucv ' jeli; svaka majka rada viđet sina. "To

pukle, ostanuće puste; al ' Milošu bog i sreća dade nijedna mu rane na zadade. A kad viđe Orugdžiću Meho đe ostade Miloš na đogatu , prepade se, sramota ga bilo, pa on od strah ' obje puške baci. dade pleća bježat u ordiju. Njega ćera Pocerac Milošu na

, prepade se, sramota ga bilo, pa on od strah ' obje puške baci. dade pleća bježat u ordiju. Njega ćera Pocerac Milošu na đogatu konju vilovnome: "Stani, more, Orugdžiću Meho. obazri se da se ogledamo, sramota je bježat sa mejdana; nije šala -

vatru dade. Puče puška, zapjeva Milošu, Orugdžiću na žalost odjeknu: vrag dogodi te Meha pogodi. Poče Meho dremat na đogatu , a Miloš mu stade govoriti: "More, Meho, je l ' ti malo pića? Mnogoga sam tako napojio, pa kad zaspi, više se ne diže. "

đogatu

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov