. uzrastanju koje znači obrazovanje, upodobljavanje Bogu postizanje bogosličnosti. Ovaj zadatak nam se otkriva u biblijskoj
pedagog može steći duhovnu disciplinu, zahvaljujući kojoj će biti istinski pomoćnik mladima u njihovom duhovnom uzrastanju ?
slovo. uzrastanju , onom spisateljskom (ali ne samo u njemu), bilo savetima, bilo crvenom olovkom. Reč je, dakako, o osobi koju s pravom
u hramu Sai Babe. uzrastanju kaže Sinan Sakić za Telegraf.
propagande više od sedamdeset godina odricali Božije postojanje. Hvala Bogu, desila se promena u duhovnom uzrastanju naroda srpskog i u ovom selu. Pre šest godina Silaščani su se prenuli, otreznili od zabluda i probudili se s pitanjem:
ali i hrišćanskom načinu življenja u najširem smislu. On za čoveka predstavlja duhovnog oca, budući da očinski brine o uzrastanju duše čoveka u Hristu, u Crkvi. Ovaj odnos, kao i svaki drugi kome je temelj u veri i Crkvi, ima smisla samo ukoliko je
kao formalnu naredbu ili zabranu, već kao vid disciplinske, obrazovne mere koja vernicima pomaže u duhovnom uzrastanju . Stoga ni ispunjavanje ili neispunjavanje istog ne treba tumačiti sa etičkog stanovišta, kao normu (i propust kome
ostati zadivljen brigom islama o djetetu, njegovom rađanju, pravilnom usmjeravanju, ispravnom odgoju i prirodnom uzrastanju . Takođe, ako temeljito pratimo islamsko učenje, nećemo moći odgonetnuti kojoj fazi čovjekovog života islam daje
da se još usrdnije molimo Gospodu i sakupljamo novu snagu kako bismo osnažili našu vjeru i napredovali u duhovnom uzrastanju .
blagoslov Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Pavla i molitvene želje da deca napreduju u duhovnom i obrazovnom uzrastanju .
porodilištu koje je lično finansirao kralj Milan. Brigu o mladom Aleksandru je isključivo vodio kralj Milan. Po uzrastanju mladog kraljevića, kralj Milan je naredio da se pošalje na školovanje u Pariz o njegovom trošku. Zajedno sa mladim
su sa svojim roditeljima i veroučiteljima uzeli učešća u evharistijskom slavlju i molitvi za uspeh u učenju, duhovnom uzrastanju , te da bi porasli Tvorcu svome na slavu, roditeljima na radost, a Crkvi na korist. Jerej Ratko Avramović u svojoj besedi
i mnogosilno biće, kako u odnosu prema svetu u kome se rađa i koji ga okružuje tako i u odnosu prema samom sebi i prema svome uzrastanju i usavršavanju, to je jedna očevidna činjenica u koju ne sumnja ni jedna ozbiljna antropologija. Na veri u ljudske moći
i da bi veštačko uvođenje monarhije moglo da ima negativne posledice. Crkveni dokumenti, kazao je, govore o duhovnom uzrastanju društva koje bi omogućilo da se pređe na religijski ukorenjen oblik vladavine
zajedničkog življenja ljudi, njihovom objedinjavanju i svečovečanskom sazrevanju u slobodi i u dobru, u vrlinskom uzrastanju prema bogodanoj bezmernoj meri čovekovog dostojanstva.