F, V). To znaci da je dete, uz savladane pokrete iz prethodnih faza (labijalni pokreti, podizanje tela i korena jezika, velarni pokreti) ovladalo svim osnovnim pokretima artikulacionih organa, kao što je podizanje vrha jezika (neophodno za
. Reč je o imenicama ž. roda sa završetkom - ka, - ga, - ha u nominativu jed., odnosno imenicama čija se osnova završava velarnim suglasnikom. Takve su imenice zanimljive po tome što se ovaj suglasnik može sibilarizovati, a može i sačuvati u svim
motivacija reči - kod imenica sa značenjem osobe, a naročito kod značenja zanimanja zadržavaju nepromenjen velarni suglasnik (str. 72 - 73). Plavi rečnik je vrlo lakoničan u svom uvodu. Ali predlaže više konkretnog materijala.
grupe). Kentumski jezici (grčki, italski, keltski, germanski, toharski, hetitski, ilirski) sačuvali su jedan tip velarnih konsonanata nepromenjen (k, g), dok su u satemskim jezicima (indijski, iranski, jermenski, trački, albanski,
daje povoda da protoindoevropsko vos - qo -, obrazovano na isti način kao protoslovensko zlaku i frig, zelkia pomoću velarnog guturala, ne smemo smatrati plodom naših etimoloških kombinacija. Postojanje takvog protoindoevropskog derivata
. baukna koja ubedljivo potvrđuje idioglotsko poreklo slov. fitonima. Poznato je da se isti ovaj bezvučni gutural velarne artikulacije kao morfemski elemenat ne javlja samo u indoevropskom preteritu, a docnije i u grč. perfektu, nego i u
i u grč. perfektu, nego i u prezentu plekw, olekw, olumi, erukw eriw, zatim i u etrurskom preteritu. Zbog njegove velarne prirode neprihvatljivo je tumačenje P. Kretschmera (Die objektive Konjuigation im Idg., S. B. Ak. Wien 225 / 2 1947) o
ovog morfemskog elementa - q sa pokaznom zamenicom - ke (palatalni gutural). Mnogo je verovatnije zbog očiglednog velarnog guturala da se radi o istom morfemskom elementu koji se kao postpozitivna deiksa, a o takvoj se jedino može raditi u ovom
nego i u prilozima (tu, tuj, tude, tuna, tuka, tukaj), odakle je po svoj prilici i došlo u glagolsku kategoriju. velarni gutural kao u protoslov. buk i lid. baukoV, nalazimo i u Hesihijevim glosama bwka ' ' Junnon ' ' (= crvenka, jer je u tunine
. Sto je jos vaznije, ovaj oblik sa palatalnim guturalom javlja se istovremeno sa svojim konkurentom ciji je inicijal velarni gutural, u frigijanskom toponimu Maneg / zordum »Manesov grad«. Ovoj frigijanskoj dubleti odgovara rusko zorod »
siptarima nego i Frigijancima. Treba primetiti da se frig. toponim Gordion, koji belezi vec Ksenofont, javlja uvek sa velarnim guturalom.
. Treba primetiti da se frig. toponim Gordion, koji belezi vec Ksenofont, javlja uvek sa velarnim guturalom. velarni inicijal, koji nalazimo u slov. grad, svedoci i dosada nezapazena i neiskoriscena Hesihijeva glosa kerta »grad«.
. Gortynia. To znaci ni tirsensko Cortona. Stoga se mora izvrsiti ponovna analiza i izdvajanje ovih koradikala sa velarnim inicijalom iz grupe hortus, kod koje Hofmann, slicno kao i Meillet, pretpostavlja dvojak determinativ t / dh. Grcko
. pleco, lat. plecto i bez dentala duplex itd. kao i u staroind. prasnah »kos, pleter« sa palatalnim guturalom nasuprot velarnom u slov. plachu. Ovamo spada i grcka grupa amplakisko »gresiti«, amplakon, a (m) plakema »greska« itd. u kojoj se