što je on oslobodio seljake poreza u zamenu da pomognu obnovu svetinje. Postoji i legenda da je obnovu pomogao i paša Vidajić poturčenjak iz Istočne Bosne koji je učestvovao u borbama na Drini 1813. god. Interesantno je što Haži Melentije u
drugom izveštaju ova brojka se popela na 3.000. Poginuli su Sinan-paša iz Goražda, Kulin-kapetan, kapetan Mehmed Vidajić iz Zvornika i njegova dva sina i mnogi drugi. Srbi su došli do velikog plena: mnogo oružja, municije, konja, skupocenih
carstva. Đe je Crnojević (Bušatlija), đe je Obrenknežević (Mahmutbegović)? Đe je Kulinović? Đe je Skopjak? Đe je Vidajić ? Đe je Filipović? Đe je Gradičević? Đe je Stočević? Đe je Ljubović? Đe je Čengić? Pa đe su mnogi ostali? Kamo gospoda i
vidao rane kod kuće u Osečini. Posle Svileuve Jakov se uputio Šapcu i opseo ga. Kad je saznao da su zvornički paša Vidajić i Mula Nožina prešli Drinu kod Lešnice, s namerom da pomognu opsednutim Šapčanima, on je sa odredom od četiri stotine
na Dunavu, a između njih bili su Karađorđe i Katić, Carigrad se ipak zainteresovao za ustanak. Hasan-beg, Ibrahim-aga Vidajić i drugi nezadovoljni u samom Carigradu su pokušavali da skrenu pažnju velikog vezira na ovaj sukob koji sve više
Kolubaru, Tamnavu i Posavinu. Međutim, čim su Turci iz Šapca čuli za ustanak u Šumadiji zatražili su pomoć Ali-bega Vidajića iz Zvornika koji se zajedno sa nekoliko stotina svojih vojnika uputio u Šabac, ali pod velikim pritiskom srpske vojske
. Međutim, stvari su se iznenada iskomplikovale kada se među Turcima proneo glas da Luka Lazarević traži Ali-pašu Vidajića za turskog predstavnika, što je izazvalo nepoverenje među Turcima i pokvarilo postignuti sporazum. Čupić i Prota
je Tadić. Vidajićem 30000 Turaka spustilo se niz Drinu šajkama do polja Tičara nadomak Loznice. Utvrđene gradske bedeme branilo je 1200
su bili čuveni turski komandanti i junaci Kulin-kapetan, Sinan-paša, Mehmed-beg Kulenović i Mehmed-paša Vidajić . U nastaloj pometnji Turci su se dali u beg prema Mačvi, Šapcu, Savi i šumi Kitog. Austrijski izaslanici su sa druge
. Kod hana Buloga više Sarajeva bila je 18. maja odlučna borba. U njoj se naročito istakao Huseinov drug Ali-paša Vidajić , pod kojim je u toku borbe poginulo osam konja. Sultanovoj vojsci, koja se bila počela kolebati, priskočili su u
400 komada razne stoke i 30.000 merica (vagana) pšenice, raži i kukuruza. Vidajić iz Zvornika, uz pomoć kapetana gradačkog i tuzlanskog. Pod svojom komandom imao je oko pet hiljada vojnika
arhimandrita Hadži-Melentija. Vidajić prelazi Drinu, upada u Jadar i Rađevinu i zauzima Krupanj. Ove turske vojske bilo je oko osam stotina ljudi. Njima se
bili su petnaest mrtvih i veći broj ranjenih dok su kod Srba trojica poginula. Vidajića , odvijala se vojna intervencija Hadži-bega srebreničkog, koji je prešao Drinu i skinuo opsadu Sokolu, razjurivši
ustanak u ovim knežinama, zauzimaju ključnu, središnu tačku ove oblasti, Rađev kamen, vojskom pod komandom Ali-paše Vidajića . Paša se sa vojskom ulogorio i iskopao opkope. Istovremeno sa dolaskom i boravkom ove vojske, odigrava se boj na
podele se u dve grupe. Jedni se povuku ka Sokolu i odu dalje niz Gračanicu u Bosnu a drugi se povuku u zaštitu Ali-paše Vidajića u Rađevom Kamenu. Ovo se dešavalo u vremenu od 8. do 13. juna 1815. godine.