, div, koje označuja općeniti pojam božanstva. A od ovoga suglasja nije ni čudo. Koja tvar na svijetu divnija i milija od vidila ? Ali je tu po srijedi znameniti izuzetak, što se donekle dotiče i Slavena. Sanskritska riječ devas za bogove ista je

ime Svante-Vid. Riječi svetь prvo, neznabožačko, značenje jest jak2. Svantevid je Jaki Vid. vidila i nasporene ljetine, bog na nebesima, bijaše veoma opasan hristjanskoj vjeri. Kad se Hrvati i Srbi u ovu vjera obratiše

, knj. II, 26, v. 775. vidila i dana. Vid se pokazuje, svanjuje, svakim svojim danom; od čega još postoji rečenica: ' ' svaki u boga dan ' ' ' ' Svaki

, ispitaćemo drugom prilikom. A vidićemo na skoro, da se Vid vjenčava sa opornom zemljom, uz napredovanje godišnjega vidila . Crkva Ruža nije drugo, do li dotjerana vidna, topla i cvjetna godina. U kazivanju našeg naroda zar nagjosmo zeleni,

legendu, kojom stari naši slavljahu, rek ' bih, najveću Sutvidovu epifaniju. Ta je u prvi silni prasak jutrenjeg vidila , a u mjesecu julu, kad žarko vidilo najviše pritiskuje noćne i zimne bjesove. Oni tad ' ' spavaju ' ', kaže pjesma Vukova:

krave muzare, oblaci, lete preko neba, preko pasišta nebesnih, rićući. Tjeraju ih vjetrovi, a sunce muze ih zrakama, vidilom svojim; iz nabujanih im vimena rosi onda na zemlju njihovo mlijeko, kiša. Naša izreka: ' ' kiša muze (se) ' ', za obilati

ih ljudi preskakuju, tvrdo drže, da je to zdravo od Vade2. Zdravo je, jer Vidov plameni krijes, bio zapaljen gore na nebu vidilom dnevnim, ili na zemlji ognjem iz drveta, razagnaje tamu, a uz tamu goni Vadu. S primljenim hristjanstvom, popusti

nekako Sororia. Kako i zašto to biva, tumači nam drugi mit, mit vedični. Po Rigvedi, svod nebeski prepunjen je zračnim vidilom , u kome jedinom mi se možemo kretati, pa i kišnom vlagom, po kojoj buji svako živo. Pod ovim svodom, vidilo i vlaga

ZeuV-a4. Pače od širokog vigjenja, po svoj prilici, pridalo se Heri ono homersko postojano bowpiV, kako i Junoni, od vidila jutrenjeg, dogjoše njezina druga imena Lucina i Matuta5. Ovako, i helenska i latinska vrhovna boginja pomaljaju se i

. No car i carica nebesni jesu, takogje, muž i žena. Vida, veli naš mit, donosi Vidu vode u zlatnoj svirali: iz zagrljaja vidila i vlage ragja se kiša. Baš za to što za kišu odasvud skuplja oblake, višnji je bog u nas ' ' onaj koji vedri i oblači ' ' 6, u

svagda izgovaraju n (kao što je kazano za Paštroviće u predgovoru k Srpskijem poslovicama, 1836. na strani XXXI) npr.: Vidil san ga sto putih.

bog satvoril. Kros toj se ne trudi, ako tko u pjesan nje lipos rit žudi, er ti ' e sve zaman. vidil pod nebom do sada od ove ljepša vil? rumeno nje ličce priziva sunačce. O svitla danice, ustav se za mal čas, vilinja

raj uživa u višnjih, komu u dar dala jes nje ljubav svoj ures. vidil , srdačce me rani: nje ures izbrani, zlati pram kosi, prilike komu nî, svim srce zanosi; a lišcem koe nosi jak anđel zgar s

svitlosti, kim se duše goje. vidil , lipotom ki cvitja dobiva ostala, dragoga prolitja ki je sad sva hvala. Bila sam mladica, koja se zvah Fiora, sva kako

Sedam je kora na seljačkom hlebu Dobra žena, najveće blago Žene i lule ne daji nikome Ko je bliže vatre, bolje se ogreje Vidila žaba di se konji kuju, pa i ona digla nogu Ko se čuva i Bog ga čuva Teško kapi na ćelavoj glavi i nogama pod manitom glavom

vidil

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov