spasava, s gomilom vojske svoje nebesne, jedan kapetan, stariš sa štapom u ruci i sa sijedom bradom. To bijaše sveti Vlaho , kome harni Dubrovčani, po nastojanju nekoga popa Stojka5, sazidaše, u močvarnom lugu, prvu drevnu crkvu, do kipa
da će stoka od toga posle ozdraviti. Vlaho , borac i zaštitnik Dubrovnika, jer znamo da je svaki slovenski bog pre svega borac i branič kraja u kome ga najviše štuju
ličnih imena, jasno se vidi, kada su u pitanju Rovca, da se tu radilo o slovenskom stanovništvu. Tek nekoliko imena kao Vlaho , Stanul, Bratul i Pribil su neslovenskog (vlaškog) porekla. Doduše, lična imena iz srednjevekovn ih povelja, kao
se 5 Stjepovih sinova, 4 Srezova i 2 Vlahova. Zašto ovo pominjemo? Zato što narodno predanje tvrdi da su Šćepo, Srezo i Vlaho bili braća (a sinovi Gojakovi). Ali, predanje nikada ne propusti da kaže da su ova trojica imali i četvrtoga brata
ni oni nisu bili poreski obveznici. Zatim, u popisu nije moglo da se pročita ime Nikolina oca. Biće sigurno da je to bio Vlaho . Rovačko predanje saopštava da je Vlaho imao sinove Bogetu i Nikolu. Neki trbuščići (mali rodovi) bratstva Vlahovića
, u popisu nije moglo da se pročita ime Nikolina oca. Biće sigurno da je to bio Vlaho. Rovačko predanje saopštava da je Vlaho imao sinove Bogetu i Nikolu. Neki trbuščići (mali rodovi) bratstva Vlahovića i dovode svoje poreklo baš od Nikole,
, Gojak je imao 4 sina: Vlaha, Bulata, Šćepa i Sreza. Kada su braća odrasla, i izdelila se, razišli su se sa Gojačevine: Vlaho je otišao put Trmanja, Bulat se nastanio u mestu Grablje (Gornja Rovca), gde se i sada sreta naziv Bulatovo Kućište.
nabrajaju od današnjeg mladića: Đorđe Milun Novo Đoko Luka Mato Adžija Bracan Sekula Dragoje Vuksan Vukić Nikola Vlaho Gojak / Nišin /). Ako bi se ovim predanjima verovalo, izlazilo bi da su Lješani u Rovcima za tri generacije stariji, pa bi
(3). Istaknuti Srbi-katolici bili su: Matija Ban, Medo knez Pucić, Pero Budmani, dr Ivan Đaja, dr Valtazar Bogišić, Vlaho Matijević, dr Ignjat Bakotić, Jovo Matličić, Antun Fabris, Vinko Butijer i dr Lujo Bakotić. Od Srba katoličkih
odbornički Kristo P. Dominković, urednik lista Dubrovnik, i M. Milišić, barjaktar Ermeneđildo Job i zamenik Vlaho Raguž (17). Najzaslužniji za rad društva bio je društveni vođa Leso Kurtović. Zalaganjem starešine Mate Gracića,
neka imena Srba Dubrovčana, od kojih smo mnoge već i pomenuli: Medo, Niko i Rafo Pucić, Matija Ban, Valtazar Bogišić, Vlaho Bukovac (vaspitanik Meda Pucića, čiji je "majčin jezik srpski "), Stefan Ivićević, Jozo, Miše i Nikola Bona, Mato
, Stefan Dragičeviđ, Nikša Gradić, Jovan i Božidar Đaja, Nikša Ogresta, Niko Lepeš, Niko Radulović, Stevo Mrđen, Vlaho Matijević, Stjepan Kastrapeli, Krsto Dominković, Lujo i Ivo Vojnović, Marko Murat, Josif Beran, Vice i Lujo Adamović
se zahvalio njegov rođak Marin Đorđi. Svakako, policija ovakvo srbovanje nije mogla da dozvoli, pa kad se čulo šta je Vlaho Matijević govorio o Srpstvu a pomenuti cavtatski sveštenik Miljan o hrvatsko-srpskom bratstvu, ona je zabranila
nadmudrivanja. U organizovanju ovog čina učestvovali su prvi ljudi iz konavoskih sela: Ivo Matković iz Dube, Vlaho Orepić iz Stravče, Đuro Miljanić iz Uskoplja, Baldo Miloglav iz Pičeta i dr., a iz Cavtata sudija Josip-Jozo Ljubić sa
su nalazili zaposlenja u tim centrima i napuštali svoj rodni grad: Petar Budmani, Milan Rešetar, braća Vojnovići, Vlaho Bukovac, braća Adamovići, Luko Zore, Petar Kolendić, Henrih Barić, Ignjat Job, Marko Murat (neko vreme) itd.