, proizvoljnom, materijalnom, kao što je prosta oznaka porekla iza koje se može kriti sve i svašta, ovo odbijanje da se vlastitost meri prema nečem što je nezavisno od njene volje i više od nje, i obrnuto, merenje tog višeg vlastitim proizvoljnim
Jelisaveta Petrovna crnogorskome mitropolitu Vasiliji Petroviću-Njegošu 1753. g. nosi bilješku, kako je ono bila vlastitost prezvitera Petra Krapovića, koji je poznat i kao paroh budvanski.
psihološko zaleđe Rjepninove vernosti patnji, jer "patnja je prvi ili poslednji pokušaj subjekta da afirmiše svoju ' vlastitost ' koja je najbliže ugroženom biološkom jedinstvu i narcizmu stavljenom na probu "[ 122 ], spleteno sa metafizičkim
se veština produbljuje do umetnosti i služi, kao meditacija, pronicanju do tačke u kojoj se nadilazi i poništava svaka vlastitost , sebesvesnost i nadmenost najboljeg.
LIČNOSTI vlastitost pojedinca (individuuma) što ga odlikuje i razlikuje od svih ostalih pojedinaca jedinstvenošću i neponovljivošću.
odredaba, onda je ono uvek neko nešto koje je u kretanju, u vremenu, u mestu itd. A to pak znači kako njegova suština kao vlastitost nije mrtvi pojam, već ona struktura bića koja to biće i čini bićem u svim njegovim varijacijama. Suština kao forma (
određivati jedan deo interesa i na druge kulturne potrebe u Srpstvu. vlastitost svoje književne radove; svoju sliku od M. Murata za Akademijinu galeriju.
pokažemo da različiti narodi mogu živjeti skupa u miru, i to ne samo živjeti jedni pored drugih, nego čak i udružiti vlastitosti svojih kultura na obogaćenje svih. Čvrsto vjerujem da je to naše poslanje, osobito poslanje katolika u Srbiji. Danas
se postiglo okeansko osećanje sjedinjenja sa taoom filozofski taoizam govori o "postu duha "," sedenju u zaboravu "( vlastitosti ), "umanjivanju dan za danom" nagomilanih uverenja i umišljenosti. Na taj način doseže se stanje aktivne, ili pune
Ono nije nepoznato ni u religijskom kontekstu, u hrišćanstvu i islamu, ali u teističkom značenju kao ispražnjenost od vlastitosti i ispunjenost bogom. Ova ideja pražnjenja, ili poništavanja sebe kako bi se postigao drugi, pravi, viši identitet,
se artikuliše u odnosu boga i čoveka (tj. duše), na dva načina. Prema jednom tumačenju čovek je tada izvan sebe i svake vlastitosti (grč. ekstasis), on participira u onome što je božansko, a po drugom, on je obožen, jer je u sebi poništio (privremeno
), on participira u onome što je božansko, a po drugom, on je obožen, jer je u sebi poništio (privremeno ili trajno), vlastitost (ego), ili se ispraznio od vlastitosti i u sebe primio, u sebi prizvao, evocirao ono božansko, ili samo božanstvo; on je
, a po drugom, on je obožen, jer je u sebi poništio (privremeno ili trajno), vlastitost (ego), ili se ispraznio od vlastitosti i u sebe primio, u sebi prizvao, evocirao ono božansko, ili samo božanstvo; on je obuzet bogom (grč. enthousiasmos).
postignuće (ili njegova potvrda), a ne kao prolazna inspiracija ili ekstaza. vlastitosti uglavnom svodilo na poništavanje telesnosti, ili onih delova duše koji su se smatrali pripadnim telesnom /
u kojoj su do tada živjeli, smatrali svojom i voljeli, Jugoslaviju, a nakon njenog razbijanja branili su svoje pravo na vlastitost , identitet, pravo na samoopredjeljenje koje je odavno dato i garantovano, međunarodno-pravnim instrumentima,