da ostane u dvoru faraonovom, niti da se nazove posinak faraonov. Više voljaše stradati s narodom Božijim nego li šati zemaljsku sladost grijeha.
. Pošto u sveštenika beše jedan čovek koji, iako je nosio tursko odelo, voljaše hrišćansku veru, samo je iz straha ne ispovedaše, to sveštenik naloži
na njega. Uto dođe u manastir jedan čovek koga svetitelj poštovaše i voljaše . Videvši bolesnikove patnje, ovaj se čovek sažali na njega i usrdno
se na službu caru Tiridatu. I služaše Grigorije verno caru svome, i car voljaše Grigorija. No kada car saznade, da je Grigorije hrišćanin, naljuti se
pazi na sve, i kao desna ruka koja rukovodi svim. I arhijerej ga veoma voljaše ; no ne samo arhijerej nego i sav klir i svi žitelji toga grada, zbog
naroda svoga, te njegovom pogibijom ostade velika tuga, jer ga narod voljaše , a gde god je stizao ispunjavao je večne želje predaka svojih i
, bogobojažljiv i celomudren, po imenu Prandije, koga Teofan voljaše zbog njegovog vrlinskog života, i u kome imađaše svog najprisnijeg
i prvi među velikašima na dvoru cara Maksimijana. Car ih mnogo voljaše i uvažavaše zbog njihove mudrosti u savetima, hrabrosti u ratovima i
se vrati u svoje palate, i sažalivši se na Sergija i Vakha, pošto ih mnogo voljaše , on ih dozva preda se i reče: Mili i verni prijatelji moji, zašto
i milostiv, savete staraca odbacivaše, a savete mladih primaše i voljaše ". Na ovo bi se mogao nadodati Mavro Orbin: "Stoga su neki Uroševi ljudi
veoma verni ", a "Pećki letopis" opet navodi "savete mladih primaše i voljaše ". Moguće da je i Lazar među tim "vernim" i "mladim" mogao biti. Sve se to
te ubuduće imam kao brata. - A l i Petar ne hte da bude slobodan, nego više voljaše da mu služi u svojstvu roba. Često se moglo videti kako ga drugi robovi
krotak i milostiv, savete starih odbacivaše, a savete mladih primaše i voljaše " (Letopis Pećki). O tome je dočuo čak i janičar Konstantin Mihailović
svog. Kada bi ubijen sveti Azat evnuh, car zažali za njim, jer ga veoma voljaše , i obustavi dalje ubijanje hrišćana. Samo poruči svojim magima da na
Jefrem beše znamenitog roda i slavan. Knjaz Izjaslav [ 14 ] ga veoma voljaše i imađaše neograničeno poverenje u njega. No ovaj blaženi napusti