. Očigledno je da po Aristotelu čovek kao misaono, govorno i delatno biće treba da u svom delanju bude i moralno tj. vrlinsko biće kako u etičkom tako i u dianoetičkom smislu po čemu se on razlikuje od drugih živih bića s jedne strane i s druge
bića. Prema tome, teorija dobra i vrlina starih od Sokrata, preko Platona do Aristotela ukazuje da je čovek kao vrlinsko biće razborito biće budući da razumska duša vodi vegetativnu i osećajnu dušu, kao kod Aristotela, dok Platon u Državi
njihova stradanja i končinu, i uzevši njihove svete mošti plaka nad njima dugo, pa ih česno sahrani. On i opisa njihovo vrlinsko življenje i junačko stradanje na korist onima koji čitaju i slušaju, a y slavu Boga, u Svetoj Trojici slavljenog Oca i
Božje i telesnog sastava i dajući silu onome što je po sebi nemoćno. Otuda nastaje bogopodobno i ni sa čim uporedivo vrlinsko nastrojenje i potpuna nepokretnost na zlo i neprijemčivost za njega. Otuda Logos Božji, razotkrivajući zakone bića i
vidljiva. One uziđoše na vrh gore, da bi se, otresavši zemni prah s nogu svojih, lakše približile k nebu. O tome kako vrlinsko bejaše njihovo življenje, može se suditi po mestu njihovog boravka. Jer šta označava pustinja ako ne odbačenje svega i
u zajednici Crkve ima uvijek pozitivne posljedice za zajednicu, najprije za porodičnu zajednicu. Istinski pobožno i vrlinsko biće u jednoj porodici, a to može biti dijete, baka ili bilo ko od nas, može da utiče jako na sve oko sebe. Mnogo je primjera
neiskazane svetlosti; ti si se nastanila među Svetima i veseliš se sa Pravednicima, pomeni i nas koji slavimo tvoje vrlinsko žitije i s duhovnom radošću proslavljamo tvoj spomen. Pogledaj na naš život, potresan žitejskim valima, da bismo,
, tako i još više ona nevidljiva, koja se vekovima odigravaju kroz preobražaj nebrojenih duša, njihovim ugledanjem na vrlinsko življenje prepodobnoga, i njegovim i njegovih moštiju blagodatnim posmrtnim dejstvom na njih. Pored čuda
jeromonasi Georgije, Nifon i prepodobni Arsenije, s kojima se srete ovaj istine Božje žedni Nikola o kome je reč. Vrlinsko življenje ovih staraca i bogougodni razgovori sa njima porodiše u njegovoj duši žeđ za monaškim predavanjem Bogu.
i koja se rađa ne iz prirode već iz vere; samo, iz prirode crpeno, znanje je golo i siromašno, pa zato i nesigurno; ljubav i vrlinsko življenje znači opit i isprobanost. Otuda i sigurnost i postojanost blaženstva koje nastaje iz doživljavanja sv.
Isidor ne prestavi. A blagodaću Božjom blaženi Isidor činjaše i druga čudesa, ali se ona ne objaviše: jer kao što se vrlinsko žitije njegovo skrivaše pod obličjem jurodstva kao pod loncem, tako se i čuda njegova tajno zbivahu. Jednom blaženi
Grigoriju. I knez i episkop se tome veoma začudiše, i silno sažaljevahu Grigorija, znajući vrlo dobro njegovo vrlinsko življenje. U odgovor na to, upravljanje crkvenim poslovima bi povereno arhiđakonu Evplu dok se sveti Grigorije,
Tim 2, 19; Jn 11). Da misle sve što je istinito, pošteno pravedno, čisto, dostojno ljubavi, što je na dobrom glasu, što je vrlinsko i dostojno pohvale (Fil 4, 8). Jer koji čini dobro, od Boga je (3. Jn 11), a plod Duha je u svakoj dobroti, pravednosti i
i otide u pusta mesta. Jer se u srcu njegovom razgorevaše oganj ljubavi božanske i potsticaše ga na savršenstvo vrlinsko . Pritom on imađaše želju da i manastir negde podigne, ne samo radi sebe nego i radi drugih koji budu hteli da monahuju. I
praktičnih životnih ciljeva i poslova. Očišćenje čoveka od greha, tame i neznanja, kao i sticanje vrlina, odnosno vrlinsko usavršavanje, samo su priprema za krajnji cilj vaspitanja: pitanje čoveka sa Bogom kao Hlebom života i sa Božijim