Rodoljubaca Žutilov, Lepršić, Smrdić , Zelenićka su se pre sto i pedeset godina popeli iz životne
Eređ pokolba ( = Idi u pakao ). Milčika, kada Zelenićka na politiranom stolu kredom crta skicu bitke
; ili kada Milčika kaže: Šnajder List ..., a Zelenićka popravlja u: Krojač List ..., može se govoriti o
: I Srbobran pao, kažete vi ?, odnosno kada Zelenićka ispravlja Lepršića i kaže: Ne Nančika, nego
i fes je turski, al ' je opet naša narodna nošnja . ZELENIĆKA : Sad je vreme da se feniks iz pepela slave srpske
, tek frau fon Zelenić, pa frau fon Zelenić ZELENIĆKA : Frau fon? Ne vidite li da je ova reč tuđa? Srbin
, samo dok se izvestimo koja je srpska boja . ZELENIĆKA : Dakle jošt i to ne znate? Lepi Srblji Al ' tako
čitaju narodne knjige . ZELENIĆKA : Ja bih se stidila kad ne bih znala u čemu se
i bela. Živila rodoljubica srpska ZELENIĆKA : I svi mađaroni sa madžarskim kokardama
¶ Zelenićka ?
: Jeste li zadovoljni, gospoja Zelenićka ? ZELENIĆKA : Moj nećak još najbolje oseća žar rodoljubija .
, sveća bez plamena . ZELENIĆKA : Moje je ime Zelenićka, no budući da je zelena
. Zelenićka , no budući da je zelena boja madžarska, zato ga
Zaključila sam, dakle, obratiti ga u plavetno . ZELENIĆKA : Ili Plavićka, od plave boje .
: A ne Žutilaji ? ZELENIĆKA : Tako, gospodine Žutilović tako. Nama se jasna