u Litvaniji. Nešto kasnije dobio je imanje Šklov u Mogiljevskoj guberniji, u Belorusiji. Bilo je to imanje kneževa Čartoriskih sa brojnim selima i zaseocima, sa 16.000 duša, grupisanih u 12 opština. Neposredno iza toga, carica Katarina II
Poljake, razdeljene i rasturene po raznim zemljama, najveću važnost imale su u ruskom delu Poljske akcija kneza Adama Čartoriskog , a u ostalim zemljama poljska emigracija. Srbi su na početku XIX veka imali veze i s jednim i s drugim, i to sve za vreme
emigracija. Srbi su na početku XIX veka imali veze i s jednim i s drugim, i to sve za vreme Prvog srpskog ustanka. Čartoriski (1770 - 1861) bio je iz jedne od najstarijih i najviđenijih poljskih porodica. Zato ga je Katarina II, kad je zauzela deo
najviđenijih poljskih porodica. Zato ga je Katarina II, kad je zauzela deo Poljske 1795, uzela k sebi na dvor kao taoca. Čartoriski se tu sprijatelji s caričinim unukom Aleksandrom, kasnijim ruskim carem. Tako Čartoriski za vlade Aleksandra I
k sebi na dvor kao taoca. Čartoriski se tu sprijatelji s caričinim unukom Aleksandrom, kasnijim ruskim carem. Tako Čartoriski za vlade Aleksandra I postade careva poverljiva ličnost i dotera do ministra spoljnih poslova. Politika Rusije prvih
je on mislio da u Rusiji sprovede velike društvene i političke reforme. I dok je on mislio na to, njegov ministar, knez Čartoriski , mislio je na obnovljenje Poljske. On, doduše, ovo nije isticao kao svoju glavnu misao, ali je to ipak bio deo, možda
misao, ali je to ipak bio deo, možda najvažniji, jednog velikog slovenskog plana, koji su bili napravili car i knez Čartoriski . Po tome planu Rusija je imala da postane centar Slovenstva, a Aleksandar slovenski car. Za Rusiju su se imale vezati
je pak trebalo prvo celu osloboditi i ujediniti njene rasparčane delove, a onda je pripojiti tome slovenskom carstvu. Čartoriski je mislio i o balkanskim Slovenima i njihovoj ulozi u tome slovenskome bloku. Ali prvih godina XIX veka on još nije
im ulogu treba dati. Srpski ustanak od 1804 pokaza mu da se na taj pobunjeni narod treba računati. I od te godine knez Čartoriski počinje veoma pažljivo i s razumevanjem pratiti događaje na Balkanu.
Tursku privuče sebi. I baš kad je imala da je ubedi u svoje iskrene i dobre namere, pojavilo se srpsko pitanje [ 14 ]. Knez Čartoriski je od svojih diplomatskih pretstavnika odmah dobio vesti o srpskom ustanku. Izveštavajući cara o tome, on je bio
sultanu, a na Porti da se utiče da Turska bude što blaža prema njima [ 15 ]. Čartoriski lično bio je još naklonjeniji Srbima. Marta meseca 1804 on unosi u svoj politički program da se Srbija i Crna Gora s
Srbima možemo kao sigurno tvrditi da se i tad zauzimao za srpsku stvar. Čartoriski verovatno od deputacije srpskih ustanika, koja je novembra 1804 bila u Petrogradu i tražila pomoć od Rusije. U ovoj
. U ovoj deputaciji bio je i prota Matija Nenadović, te po njegovom pričanju znamo kakav je stav prema Srbima zauzeo Čartoriski [ 19 ]. Prota nam priča da ih je knez vrlo lepo primio, da je s njima dugo razgovarao, prvog dana kao i kasnije, da se
i kasnije, da se raspitivao o Srbima, o stanju u zemlji, zatim o vođima ustanka i o mnogom drugom. Čartoriski se još više zagrejao za Srbe i još više se zauzimao kod cara za njih. To nam najbolje pokazuje njegova pretstavka caru o
raznih odmetnika i neprijatelja; tu vojsku ne bi dobio samo kad bi ratovao protiv Rusije. [ 20 ] Čartoriski svesrdno za Srbe [ 21 ]. O tome čak piše grof Mervelt grofu Stadionu 6 februara 1806 [ 22 ].