prvijeh mojih prijateljah. černogorski PETR PETROVIČ
od onoga koji Vas srdečno ljubi, počituje, mnogo cijeni i s kojim se diči černogorski ¶
. černogorski ¶
Sava i Vasilije Petrovići u pismu svom od 1. septembra 1763. mole Dubrovčane za pomoć da učinite našoj crkvi i narodu černogorskom jednom sumom od asprih, kako Serbli Serbima i svojijema susedima (Vjesnik kr. zem. arkiva, XVI., strana 225). Isti
¶ černogorski , skenderijski i primorski.
43 strane malog formata), objavljeno je u Petrogradu 1754. godine. Autor se okitio titulama: "Smireni mitropolit černogorski , skenderiski i primorski, i trona serbskago ehsarh Vasilij Petrovič ". Kao predmet, naveo je opis položaja Crne Gore i
portreta, urađenog i objavljenog tada u Petrogradu, napisano: "Visokopreosvjaščenij Petr Petrovič vladika černogorskij i berdskij ".
opet može kakav zagon načinjeti. černogorskom narodu da budet vi na znanje - - svaki onaj koji sa zemlje česa je ćesar oli Turčin uzaptio, u Crnu Goru uskoči, ima se
, žensko... E ovo vi i ja, Škrnjo, poručujem... Ako li je žensko za vagan da se prizove - - ratnike da hrani i podiže. Narode černogorski ...
oćahu pritisnu (ti) baštinu crkovnu ", a iznad str. 45 a i 46 je naslov: Hrisovoli za Humce kako ih preseliše vlasteli černogorski pod Andran ka Zdujam, što se dogodilo 25. aprila 1638. godine.
, u Sankt Petersburgu od ruskih arhijereja narečen i posvećen (hirotonisan) za episkopa dobivši zvanje episkopa černogorskog i berdskog i odgovarajuću gramatu a naredne godine i zvanje mitropolita. Svi potonji mitropoliti crnogorski (
svečanije, služio se titulom mitropolita, kojoj je dometao i oblasna određenja: skenderiski (skandariski), černogorski i primorski, a gdekad uz sve to još i reči "smereni" i "bogomoljac ". U prepisci s mletačkim funkcionerima ili s
čvrsto uverenje da je on "roda častna i sveta slaveno-serbskago, od kojega su proishodili sveti cari serbski i gercogi černogorski , ravno tako patrijarhi i arhijereji, sveštenici i pošteni ljudi, glavari i oficeri ". [ 512 ] Sa takvim pogledima, u
proslavljena ", i u čijem se središtu "na sred zemlje, na Cetinje ", dizala ponosna zadužbina Ivan-begova, " černogorska dika prevelika, Bogorodica krepka pomoštnica ", s belim orlom i carskim grbom na oltaru; sada je ta crkva razorena, a
ljutoju vraždoju jego gonjaše '. "Kada slika radostan doček koji mu je priređen u Crnoj Gori, on će zabeležiti da" narod černogorski i primorski "nije propustio da zapazi promene koje su na njemu utisle propaćene muke:" Čuždahu se gde vlasi glavi