potražite na sajtu Agencije za strana ulaganja i promociju izvozva, na adresi: www.siepa.gov.rs Šatrovačka ćabra: Utalili se Lepa Lukić i Đus
urbanosti grada na čijem asfaltu ima suviše rupa - za one koji voze dobra kola, ili za one koje nose štikle, nešto kao šatrovačka ispovest takozvane metropole. Predstava se može posmatrati i kao voajerski pogled iza napuklih fasada, sa kurvama
i tonovi protesta posebno su vidljivi u onim pesničkim vrstama u čiji jezik prodiru fragmenti svakodnevnog života ( šatrovačka i fenomenološka poezija, na primer). U smisaonoj jezičkoj igri, koja se po svom ludičkom duhu nadovezuje na
je Todorović plodotvorno koristio potencijal šatrovačkog jezika. [ 28 ] šatrovačka poezija u suštini veoma malo razlikuje od stohastičke, tvrdeći i dokazujući da je sličnost samo prividna. Za razliku
i emocije / raspoloženja koji su karakteristični za pesničko stvaranje uopšte. No, prevedena na standardni jezik, šatrovačka poezija otkriva inače zatvorene svetove subkultura, podzemni život, a budući da se šatrovačkim jezikom služi
ne radi. Visoko obrazovanje i MOTiKA sa Uputstvom, to ne ide zajedno, 100 %. Kad neće oni neću ni ja. Čvrsto sam odlučio. Šatrovačka poezija može se imenovati kao neka vrsta kreativnog prevratništva na vrlo osetljivom jezičkom i komunikacijskom
; šatrovačku poeziju odlikuje naglašena foničnost, obilato korišćenje vokala i različitih glasovnih figura. Šatrovačka poezija se stvara posebnim jezikom, koji je bitno izmešten iz uobičajenog ili standardnog ležišta; on poseduje
ljudi sa socijalne margine, koji je u bitnim elementima organski povezan i unutrašnje poetski uobličen i usklađen. Šatrovačka poezija nedvosmisleno pokazuje da skoro svaki autor ima svoj duboko lični način izražavanja; iako je leksika
se i u polemičkim tekstovima u Todorovićevim knjigama Štep za šumindere (1984) i Pevci sa Bajlon-skvera (1986). Šatrovačka poezija pripada dominantno ogranku verbalnog signalističkog stvaralaštva. Ona nastaje kao rezultat sistematskog
a nekonvencionalna jezička forma je svojevrsni signal za isto takvo ponašanje i odnos prema stvarnosti. U tom smislu, šatrovačka poezija u vlastiti jezik ugrađuje jedno od osnovnih avangardnih načela kao što je rušenje sistema prihvaćenih normi u
normi u pesničkom stvaranju. Povodom knjige Električna stolica, kojom je u celini obuhvaćena Todorovićeva šatrovačka poezija, književni kritičar Vasilije Radikić napominje da se ona uklapa u stvaralački projekt Miroljuba Todorovića
novog sveta, iz koga i za koji Todorović šalje svoje signale. šatrovačka poezija pripada tzv. borbenoj fazi signalizma. Razorna pesnička energija pojavila se na području koje je dotle bilo
idiomu uverljivo svedoči o ljudskoj egzistenciji na društvenoj margini. Kao novi vid socijalne umetnosti, šatrovačka pesma postaje govor mnogih koji se iz različitih razloga osećaju otuđenim ili izopštenim. Jezikom kondenzovanog
postaje govor mnogih koji se iz različitih razloga osećaju otuđenim ili izopštenim. Jezikom kondenzovanog revolta šatrovačka poezija, kako primećuje i Žarko Đurović [ 29 ], inicira Zagledanje izdvojenog čovjeka u vlastito ogledalo. Prepletom
Borisa Davidoviča D. Kiša, Knjigu o Milutinu D. Popovića i šatrovačka poezija, još nisu ušli u vidno polje naših polit-sociologa.