. No tu on bi pobeđen silom Gospodnjom i molitvama Svetih: Save i Simeona, i Sv. Arsenija, koji tu leži. Te noći videše Šišmanovi vojnici veliki ognjeni stub gde silazi s neba, iz koga izbijahu ognjene luče i opaljivahu ih, te se oni svi u strahu i
preko Dunava. Zatim on moljaše mir od kralja Milutina, što mu ovaj milostivo i dade, a kasnije dade i svoju kćer Anu za Šišmanovog sina Mihaila, koji potom postade bugarski car ( 1223 30. g. ). Ove pobede Milutinove izazvaše zavist i mržnju na njega
navedeni su i Rečniku bugarskom od Duvernois. ( Moskva, 1886. god. ) Rokovski je kao i Verković vrlo nepouzdan. G. dr Šišmanov iz Sofije, koji vrlo lepo poznaje bugarsku folkloristiku, izjavio mi je u jednom skorašnjem pismu da nigde nije mogao
tome omela jača srspka vojska koja se iznenada pojavila sa juga i suzbila ih, mada Danilo Pećki u svom žitiju navodi da je Šišmanove snage odbilo Božije znamenje straha. Samo datovanje ovog Šišmanovog pohoda, kao i njegovi motivi nisu poznati, ali se
ih, mada Danilo Pećki u svom žitiju navodi da je Šišmanove snage odbilo Božije znamenje straha. Samo datovanje ovog Šišmanovog pohoda, kao i njegovi motivi nisu poznati, ali se smatra da je do njega došlo posle 1291. godine kao reakcija na zauzeće
. Srpske snage se nisu zaustavile na zaustavljanju prodora, već su se pokrenule u kontraofanzivu i proterale Šišmanove snage do samog Vidina koji je tom prilikom zauzet, a sam Šišman se spasao prešavši u čamcu Dunav. Milutin je prvobitno
¶ Šišmanovo priznavanje srpske vrhovne vlasti umesto tatarske, pokrenuli su Nogaja da se okrene zbivanjima na Balkanskom
u vreme preporoda XIX veka. Dotičući se i XVIII veka, navela je uopšteni podatak uglednog bugarskog naučnika Ivana Šišmanova da su za vreme Turaka bugarski trgovci naseljavali mnoge evropske gradove, među kojima i Zemun, i iznosi pretpostavku
nešto tajno dogovarao sa Ugarskim kraljem Žigmundom to ga je zbog toga Bajazit ovako drastično kaznio . Šišmanovo neverstvo navelo je Bajazita tokom zime 1393 / 94. na pomisao na likvidira sve svoje vazale na Balkanu, a imao ih je dosta
religije Bugara, učitelj je obmanuo Verkovića, koji je zatim, i sam prevaren, prevario i ostale čitaoce Vede Slovena ( Šišmanov : 1925; Arnaudov: 1968; Todorovski: 1967; Todorovski 1958 ). Prva knjiga Vede Slovena pojavila se 1874. u Beogradu sa
potpuno iznenađenje. "Previsokome kralju nisu ni na um padale njegove lukave misli" ( Danilo Drugi ). Moguće je da su Šišmanovi Kumanci tada zapalili i sam manastir Žiču, a imali su nameru da opljačkaju i pećku arhiepiskopiju, ali u tome ne uspeju .
). Sam napad Šišmana je u početku bio veoma uspešan, ali odjednom negde sa juga naiđe srpska vojska i strašno razjuri Šišmanovu vojsku. Šta se tačno desilo i kakva je to srpska vojska bila, ne zna se, dok sam biograf to objašnjava nekim božjim čudom .
po kojem je Šišman priznao Milutina za svog gospodara ( postao njegov vazal ), a ovaj mir je trebalo da učvrsti i ženidba Šišmanova sa ćerkom jednog od srpskih plemića po imenu Dragoš. "Gospodin kralj ovako reče: Ako hoćeš da bude po mojoj volji, kako
, da mu bude žena, ... "( Danilo Drugi ) . Šišmanovog sina Mihaila sa Milutinovom ćerkom Anom. "Videći njegovu veliku privrženost i svaku istinitu poslušnost i služenje ,
pohode prema državi ubijenog trnovskog cara Mihajla Šišmana, kao ni prema teritoriji Andronika III Paleloga , Šišmanovog saveznika koji je na srpsko-vizantijskoj granici u Makedoniji čekao da vidi kako će se rešiti rat između Srbije i