ćete tako učiniti veliku uslugu svom organizmu. Šnedelbah )
. Osnovni kurs 1, koji je uredio zajedno sa Ekehardom Martensom i koji je naišao na veoma širok odjek, Herbert Šnedelbah (Herbert Schnädelbach) na uspešan način posreduje osnovna filozofska znanja (u ovom slučaju o pojmu same filozofije
čiji je glavni inspirator Ludvig Vitgenštajn (Ludwig Wittgenstein) 3. Naravno, u ovakvoj podeli, naglašava Šnedelbah , ima jakog tipiziranja i pojednostavljivanja. Za nas je važno da se svaka od ovih paradigmi reflektuje i na
disciplina i u tom smislu i na problematiku filozofske estetike što će nas u ovom radu posebno interesovati. Šnedelbah ističe kako je već promena paradigme od ontološke na mentalističku ujedno predstavljala i korak u prosvećivanju, ali
. Filozofija mora učiniti jasnim i oštro razgraničiti misli koje su inače, tako reći, mutne i rasplinute 7, Herbert Šnedelbah tumači kao ponavljanjenje kartezijanskog ideala jasnosti i razgovetnosti, ali s tom razlikom što se ovaj ideal ne
filozofije Vitgenštajn nije nikada izmenio, uprkos velikim razlikama između Traktata i poznog dela. Šnedelbah u svojoj interpretaciji konstituisanja lingvističke paradigme u savremenoj filozofiji izdvaja dve suštinske
nauka. (Reč filozofija mora značiti nešto što stoji iznad ili ispod, ali ne pored prirodnih nauka.) 10. Prema Šnedelbahu , ovi stavovi svedoče o tome kako Vitgenštajn filozofira u jednoj naučno-povesnoj situaciji u kojoj je razoreno staro
području nauka? Da li je filozofija možda posebna tzv. duhovna nauka? 11 Na ova pitanja je Vitgenštajn, objašnjava Šnedelbah , odgovorio radikalno negativno: nema duhovnih nauka, sve nauke su prirodne nauke, svi istiniti stavovi nauka su
14, a završava ga stavom O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti 15. U vezi sa ovim čuvenim stavovima, Šnedelbah objašnjava kako na prvi pogled izgleda kao da Vitgenštajn ponavlja Kantovo povlačenje granica između onoga što
lijepo) i zato nije čudnovato što najdublji problemi zapravo nisu nikakvi problemi 17 ovi Vitgenštajnovi stavovi Šnedelbahu služe kao povod da istakne još jednu veoma značajnu razliku između lingvističke i mentalističke paradigme u
ovom mestu se opravdano može postaviti pitanje da li je mišljenje uvek i nužno neko govorenje. U svojim drugim radovima Šnedelbah je pokazao da se pred nas postavlja jedna, po njegovom mišljenju nepotpuna, alternativa: ili da se opredelimo za to da u
, kao i da opšti predikati dobijaju značenje samo u kontekstu jednog stava, rečenice 21. Konvencionalisti, prema Šnedelbahu , nesumnjivo imaju pravo, ali samo po cenu da se previše živih bića isključi iz područja intencionalnog, odnosno
orationale, ali izgleda da nužno mora da bude animal simbolicum 22. Umesto jednog isključivog ili, za 21. stoleće Šnedelbah predlaže filozofski program jednog komplementarnog i, u razumevanju odnosa konvencionalističkog i
i, u razumevanju odnosa konvencionalističkog i intencionalističkog shvatanja mišljenja samog. Svet je ističe Šnedelbah jezički dokučen... a ono fenomenalno oblikuje jedno ostrvo u jezički dokučenom svetu i ono se može tačno lokalizovati
dokučenom svetu i ono se može tačno lokalizovati... fenomenalna svest je komplement naše jezičke kompetencije 23. Šnedelbah , koji je, između ostalog, bio profesor u Hamburgu (1978 - 1993) 24, u kom je ranije profesor bio Ernst Kasirer, i za kog bi