kapitalca. Ovoga puta nije bilo rose, a lišće je poprilično izdajnički šuštalo . Kad smo došli do par stabala breza u nizu, odlučih da stanemo. Na
starog lišća. Dok sam išao ka zgradi sa drveća je padalo lišće, ali nije šuštalo . Bilo je mokro. Osećalo se na prašinu a ne na šumu. Domari su ga
odavno neživi ali da treba sačekati da ih još neko i ubije, sve drugo šuštalo je oko njega, reči nisu imale značenje, samo je forma, to snoviđenje što
proslavljalo je dolazak Spasitelja na svet. Lišće na drveću je radosno šuštalo u znak zahvalnosti za čudo koje se zbilo.
da je to on. Ko je drugi lud da po ovom vremenu stoji na ulici? Lišće joj je šuštalo pod nogama. Tako je znao i on da...
. Ispred, na putu, približavala su se prigušena svetla. Selo je mirno šuštalo na mladoj mesečini. Skrenuli su na kameni put, koji je prolazio pored
preko niza venecijanskih čaša u dubokoj vitrini, lišće tapeta je šuštalo preplašeno i srebrnasto.
si živ, pa možeš i da uživaš u tome. Kakva istina, rekao je. Opalo lišće šuštalo je pod našim nogama dok smo obilazili oko zapadnog krila. Ulazna vrata
, uopšte više nije bilo šetnji. Platanima je poraslo lišće, zeleno šuštalo , pa požutelo, a onda ga je oduvala košava i na kraju je sve pokrio sneg.
i koje je bujalo onako kako smo mi oduvek želeli da bujamo. Lišće je šuštalo , načičkano na granama koje su se savijale od težine njihovih života i
slijevale niz obraze i odmah sušile od vjetra i jecaja. Pod nogama joj je šuštalo lišće i išla za Goranovim kovčegom. - Da ja sam kriva za njegovu smrt. Ali
sa šumom zahuktalog mora o zemlju ", ili u slici drveća što je "tiho šuštalo kao val kad zamire ", a naročito će snažno odjeknuti taj refren u bogato
sveopšte veselje. Ptice su pevale, životinje su zavijale, lišće je šuštalo . Odgovor je bio tačan Pošto mu je čestitala, Aminola nastavi:
sam vrhovima prstiju preko crnih, gustih, svilenih dlaka njene mace. Šuštalo je zanosno. Njene usnice su natekle i ja sam ih slasno polizao. Zatim sam