svjedoči da je Crkva, koja je početkom 4. stoljeća prolazila kroz velike nevolje, već u to vrijeme bila u mnogim gradovima srijemske Panonije dobro organizirana. Gospodin je nije napuštao ni kada je prolazila kroz teška iskušenja arijanizma i provale barbara. Bio je uz nju kada je u srednjem vijeku crkveni život cvao, ali i za vrijeme osmanlijske okupacije, kad se, prema svjedočanstvu papinskoga izaslanika Bartola Kašića, u našim krajevima vjera čuvala i prenosila u

za približavanje katoličanstvu. Ne ljutite se ako sam nešto pogriješio, bolje znam srednjovijekovnu povijest crkve A kad sam već kod toga, do Prvog vaseljenskog sabora 325. godine došlo je upravo zbog jednog crkvenog raskola, pojave arijanizma . A raskola je bilo još gomila: ikonoborstvo, monofizitizam, monotelitizam itd. I više puta su se patrijarsi ( računajući i biskupa rimskog ) međusobno izopćavali i bacali kletve jedni na druge. Neko mi reče da mejnstrim pravoslavci ni

da je Biblija knjiga puna zagonetki preko koje se točno može izračunati Kristov dolazak, te načini kako će Bog spasiti svijet, da li će se ljudi uopće spasiti i koji će to biti. Osim toga niječu Kristovo božanstvo koje nas opet dovodi do arijanizma s početka kršćanstva, Presveto Trojstvo i besmrtnost ljudske duše. Jehovini svjedoci su također izraziti pobornici da se boga kao Boga naziva Jehvom, a ne Jahvom. Imaju brojne sulude propise što smiju raditi, a što ne smiju, a što se tiče

396. i 589. g. Kasnije se u Toledu održavaju lokalni koncili, koji imaju bitan utjecaj na politiku kraljevstva. Vizigoti su tijekom dva stoljeća bili arijanci. Kralj Rekard I. popeo se na prijestolje 586. g. Godinu dana kasnije odriče se arijanizma i priznaje katoličku vjeru. Crkva postiže znatan utjecaj. Potiče jedinstvo zemlje, pružajući kralju potporu protiv velikih zemljoposjednika, koji brane svoje privilegije. Svaka odluka koncila postaje državnim zakonom. Stroga

i nagla prilikom uključivanja u ratove; ali se ne može reći da se poput vulgarnog fanatizma slijepo držala samo jedne ideje. Skretala je u lijevo i u desno, upravo da bi izbjegla ogromne prepreke. S jedne strane je ostavila ogromni teret arijanizma , potpomognutog svim njegovim svjetovnim silama, koji je pokušavao učiniti kršćanstvo odviše svjetovnim. Slijedećeg je trenutka skretala da bi izbjegla orijentalizam, koji bi je bio učinio odviše nesvjetovnom. Crkva nije nikada

, koji je na koncilu preporučio da se prihvati simbol krštenja što je bio u upotrebi u njegovoj biskupiji. I biskup i car su prihvatili ovaj simbol krštenja kao ispravni, ali su ga i nadopunili kako bi bilo spriječeno svako tumačenje u duhu arijanizma . Konačno je sastavljen simbol vjere koji je u potpunosti definirao vjeru u Sina ( Logosa ): Vjerujem ... u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla ,

Mursa, čije ruševine počivaju zatrpane u ovoj našoj slavonskoj zemlji. To je rimska Mursa kraj koje su rimski carevi vodili krvave borbe. To je mjesto kršćanskih mučenika i sjedište biskupa, pravovjernih, ali i žestokih branitelja arijanizma . Osijek To je onaj srednjovjekovni grad Esseg sa svojom skelom i mostom. Grad plemića i njihovih podanika. Grad za koji su se borili Osmanlije i kršćani. Grad povlaštenih turskih begova i obespravljene kršćanske raje. To je sveučilišni

i uzrujana do temelja. To vrijedi za fanatika, a ne za Kristovu Crkvu. Crkva i njezino autentično vodstvo ravnalo je Lađu-Crkvu nadesno, pa nalijevo da bi zaobišlo, pa makar usko, goleme zapreke. Ono je pustilo po strani golemu kladu arijanizma koji su podupirale sve svjetske sile jer su htjele učiniti iz kršćanstva jednu svjetovnu religiju. Za čas je opet crkveno vodstvo branilo svjetovnost kršćanske vjere da bi izbjeglo orijentalizam koji je htio kršćansku vjeru učiniti

teologijom oduvijek privlačilo pozornost. Na njemu su najvećim dijelom temeljili svoje učenje crkveni oci i teolozi prvih kršćanskih stoljeća u borbi protiv različitih krivovjerja u vlastitim redovima, posebice protiv arijanizma . Ova knjiga priznatoga njemačkog teologa, koji je podučavao dogmatsku i ekumensku teologiju na Katoličkome fakultetu Sveučilišta u Innsbrucku, u sažetom obliku pokazuje kako su različite crkveno-političke i dogmatske razmirice od

U katoličkom kalendaru imena, Konstantin je naveden kao svetac; dakle njegovo štovanje je odobrila katolička crkva. On doduše nije bio de facto proglašen svetim ne zbog svoje zločinačke karijere, nego samo zato jer ga je krstio pristaša arijanizma , Euzebije, koji je kasnije bio izopćen kao heretik. Zato nedostaje formalno priznanje Konstantina kao sveca ne zbog njegovog načina života, nego zbog katoličke formalnosti. Kao sveca smije ga se štovati. Crkva kaže također da je onaj

, a vinarima možemo poželjeti samo sreću da se stvari dodatno ne zakompliciraju te da onda u proljeće sljedeće godine svi zajedno uživamo u plodovima njihovog rada . arijanizma , naučavanja Arija ( svećenika iz Aleksandrije, 4. st. n. e. ) da Krist nije iste biti s Bogom ocem, nego da mu je samo sličan. Između dva svjetska rata u fašističkim državama to je udomaćen izraz za pripadnika čisto arijevske rase. U tom

Bag-gospodar Iz Nestorove kronike se ništa ne može doznati o slavenskoj religiji, smatra se da su izmišljeni u 12. st. za neke političke potrebe Hrvati su ionako došli kao arijanci, nema pokrštavanja sa politeizma, samo prelaska sa arijanizma na pravovjerje. Trebalo je i vremena, Franci su zatekli i arijance koji su opstali, dio naroda mu je bio odan i nakon duljeg vremena, dio ih je pobjegao u bosanske planine i iz njih su se vremenom razvili krstjani Možemo slobodno i

i prokleti, siđi dolje, napusti prisvojenu apostolsku Stolicu Mi, Henrik, Božjom milošću kralj, govorimo ti sa svim našim biskupima: Siđi, siđi Od sv. Grgura ostalo nam je 500 pisama i 240 poslanica. Bio je gorljivi svećenik, protivnik arijanizma . Za vrijeme biskupske službe u Carigradu posvetio se vraćanju arijanaca pravoj vjeri. Zbog svog nastojanja bio je ponižavan pa čak i pretučen Jedan je od svetačkih likova, koga je papa Ivan XXIII. naročito štovao, u koga se ugledao te koga

pastoral, danas se općenito podcjenjuje važnost doktrine u životu Crkve, a to bi moglo zasjeniti taj važni vidik Crkve kazao je nadbiskup te se osvrnuo na dva konkretna povijesna primjera. Prvi se odnosi na gnosticizam. Osuda arijanizma i definicija o ljudskoj i božanskoj Isusovoj naravi porekli su gnosticizam, izraz helenističkog racionalizma. Borba kršćanske dogme sačuvala je ljudsku uljudbu od katarskih katastrofa, od odbijanja i istodobnog veličanja materije

Isusovog mesijanstva, te proglašavanje samog sebe Mesijom i Bogom. Papa je već po svojoj naravi čista suprotnost Antikristu. Pape su u povijesti bili najžešći branitelji Isusova mesijanstva i božanstva, jer su se borili protiv arijanizma i drugih hereza koje su nijekale da je Isus Bog. Papa je, s druge strane, sluga Kristov, njegov namjesnik, pa mu je i službeni naslov vicarius Christi ( Kristov namjesnik ). Kao dobri sluge mnogi su namjesnici Kristovi u obranu kršćanske