, (1624 - 1685), Vrata nebeska i život vični, Svitlost krstjanska i slast duhovna, Ogledalo misničko. Tu je i Ivan Bandulavić (rođen krajem 16. stoljeća) prvi, koji tiska u Mlecima, 1613, svo je Pištole i evanđelja za bosanski prostor,

dijalektom, u kojemu ima i čakavskih osobina. Za taj prijevod, što ga je zbog jezika hvalio i Franjo Glavinić, imao je Bandulavić uzore u Misalu od Sabora Trentskog, kao i u Bernardinovu Lekcionaru. Velika je Bandulavićeva zasluga što je omogućio

) koji je bio i starješina »Bosansko-hrvatske franjevačke redodržave«, kao i već navedeni Matijević, Posilović, Bandulavić i Ančić.

tiskana je još korjenitija štokavska redakcija Bernardinova lekcionara. Izradio ju je bo-sanski franjevac Ivan Bandulavić . Taj je lekcionar služio u svim crkvama širokoga štokavskog područja pod osmanlijskim vladanjem, od Makarskoga

po prilici između đ i j. Pod latinskim utjecajem izgovaralo se angel. Ranjina: Reče angelu; Gučetić: Sveti angeli; Bandulavić : Angelu reče; Glavinić: Od angela čuvara; Kavanjin: Čim se prikladuješ nebeskijem angelima... Prema našim

zemlje od Dalmacije (od Gundulića do Ä orđića / Ä urđevića, te od Grabovca do Kačića) preko Bosne (od Divkovića, Bandulavića i Ančića do Margitića i Šitovića) do Slavonije (od Kanižlića preko Relkovića do Katančića), osobito književnim radom

lekcionara, te konačno jezik začinjevaca, Marka Marulića, bosanskih franjevaca (Matije Divkovića i Ivana Bandulavića ) i dubrovačkoga književnog kruga (Ivana Gundulića i Junija Palmotića). Jezik Kašićeva prijevoda je novi početak,

stoji uz bok djelima koja su obilježila 17. stoljeće - Kašićeva gramatika hrvatskoga jezika (1604.), lekcionar Ivana Bandulavića " Pištole i evanđelja priko svega godišta "(1613.)," Ritual Rimski "(1640.) i rukopisni prijevod Biblije Bartola

s nekoliko bakroreza, kao i a znameniti niz knjiga Illyricum sacrum (1751. i dalje) Daniela Farlatija. Knjigu Ivana Bandulavića Pištole i evanđelja (1613.) tiskalo je nekoliko mletačkih tiskara, uvijek s jednakom naslovnom stranicom. Knjiga

, Bosnu, Slavoniju i Ugarsku, sve do Budima, štokavio, i to zahvaljujući franjevcima. Bosanski pisac fra Ivan Bandulavić objavio je lekcionar Pištole i evanđelja 1613. štokavski stilizirajući čakavski predložak, a taj je lekcionar s

, zemljopisno najprošireniji i u posjedu najrespektabilnijega korpusa pisane riječi: vjerskih tekstova (Ivan Bandulavić : Pištole i evanđelja, 1613., Bartol Kašić: Ritual rimski, 1640., neobjavljeni do kraja 20. st. kompletan prijevod

, Stjepan Matijević, Pavao Posilović, Stipan Margitić, a posebno o onima koji su pisali latinicom, kao što su bili Ivan Bandulavić , Lovro Sitović (Šitović), Marko Dobretić, Filip Lastrić, Vice Vicić, Stjepan Marijanović i dr.

u Lekcionaru Bernardina Splićanina (1495) i preradbama te knjige, i u Pištulama i evangjeljima (od 1613. dalje) Ivana Bandulavića . Koliko je glagoljaštvo bilo živo na prijelazu iz XV. u XVI.st. potvrđuje svjedočanstvo Marka Marulića o

hrvatski pisci koji nemaju rusizama (Ranjina, Lucić, Hektorović, Marulić, Vetranović, Frankopan, Krnarutić, Bandulavić , Kašić, Ančić i dr.). I drugo, tisuća i ne može biti rusizam, u ruskome je tysjača, što je od praslavenskoga dijalekta u

, povelja, priča, apokrifa, legendi, romana iz hrvatskog srednjovjekovlja BiH, prisjetimo se zatim Divkovića, Bandulavića , Matijevića, Ančića, Margitića, Šitovića, Lastrića, Šunjića, Jukića, Martića, Bakule i drugih franjevaca iz BiH i