Jakoba Böhmea, u kojima kaže da je« Bog odvojio ovaj svijet kada su u njemu buknuli gnjev i nesvetost ». Stoga u tijelu Božjemu postoje dva« carstva »To je veliki rascjep, kako ga vide gnostičari: nastanak golema ponora između carstva svjetla i

odgajaju hrvatsku vjerničku dušu za kršćansku osjećajnost i suosjećanje. Razvijaju te stavove prema Isusu, Sinu Božjemu , rođenom kao dijete, ali i prema svim ljudima koji trpe. Hrvatski je vjernik od Božića učio i naučio da nije najveće zlo

bogoštovlja i svojim životom očitujte ono što ste u vjeri primili. Neka vam na vašemu hodočašću prema Kraljevstvu Božjemu križ bude uvijek svjetlo i putokaz. Idite radujući se u Gospodinu.«

). Nakon toga slijedi Tantum ergo (Divnoj dakle) sa blagoslovom sa Presvetim, pripadajuća molitva, te Pohvale Imenu Božjemu .

ga primite. 11 Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od onih koji su iz obrezanja samo su mi ovi suradnici na kraljevstvu Božjemu , oni mi bijahu utjehom. 12 Pozdravlja vas Epafra, vaš zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek bori za vas u molitvama:

opet uspostaviti kraljevstvo? "(Dj 1,6). Božjemu (Dj 1,3). Učenici su dakle vjerovali da je došlo vrijeme kada će se ispuniti mesijanska nada: Mesijino kraljevstvo na

slijedi da je to zajedništvo bremenito moćnim dinamizmom. Sudjelujući u stvaralačkome i pobožanstvenjujućem dahu Božjemu , ono se nastoji otvoriti razmjerima svijeta. Istini za volju, ono drukčije i ne postoji, nego kao otvorenost svijetu.

. Čovjek po svojoj materijalnoj i psihičkoj određenosti pripada stvarnosti koja ga okružuje a po duhu je nadilazi. U Božjemu »dahu života« krije se njegova otvorenost za promjenu i mogućnost novoga. Sveto pismo nam svjedoči kako je ranjenost

žalosti. Procesija je završila Biskupovim blagoslovom s Presvetim i molitvom te euharistijskim pjevanjem Imenu Božjemu .

riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu . Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me

Marko Kalodjera. On je već kod svog prvog dolaska u Makarsku g. 1872. doznao za osobito štovanje vjernika prema Sluzi Božjemu i za razne pripreme za proces posvećenja istog. Na rad ga je još više potaklo ozdravljenje Pavla Klarića pok. Mate,

iz Makarske. Klarić je više godina bolovao od padavice, od koje je ozdravio, pošto se je obratio vrućom molitvom Sluzi Božjemu i obećao dati jednu svotu novaca za raspravu posvećenja. On je g. 1876. sa drugovima poslao u Rim molbu za posvećenje.

, koji dođoše sa Hvara, Brača, Šolte, iz Neretve, Imotskog, Vrgorca i Omiša. Božjemu povjerenstvo nastavi svoj rad. Bi naime prepisana i sravnjena cijela rasprava, te napokon potpisana, zatvorena i

primio obvezu vršiti u svijetu poslanje koje je Isus povjerio svojoj Crkvi, u braku i obitelji živjeti vjernost Božjemu naumu o čovjeku, odgajati djecu i mlade u evanđeoskim vrijednostima, zauzimati se za Božju istinu o čovjeku, za

Duh Sveti prosvijetli svako srce u našoj domovini, kako bismo mislili i djelovali u skladu s našim ljudskim pozivom po Božjemu naumu. Sve vas pozdravlja i blagoslivlja vaš biskup Antun Škvorčević. Požega, 10. svibnja 2013.