da sama ne bi nikoga ugrozila, te starozavjetnim svetopiscima služi kao uzor krotkosti kojim su nagovijestili Kristovu patnju. Zbog takvih njenih svojstava, između nje i pastira rađa se poseban odnos, a isto tako i postupak odlaska na

. Ukazujući da je blagdan uveden u 13. stoljeću kao odgovor na razna krivovjerja koja su nijekala stvarnu prisutnost Kristovu pod prilikama kruha i vina. Ovu tajnu gledamo i shvaćamo očima vjere, a proslavom euharistije naše biće postaje živo

pravi vrhunski svjedoci vjere u Krista Isusa. Nije svima dano da imaju toliku hrabrost. Svi koji čestito žive po zakonu Kristovu ostvaruju Kraljevstvo Božje na zemlji i primit će nagradu u vječnosti. Moramo priznati da je u naše vrijeme ovaj svijet

poziv i crkvenost živimo u svjetlu riječi: Zajedno u Kristu. Ulazeći u otajstvo Velikoga tjedna, pogleda usmjerena na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće, te na dar Božjega Duha, to nam se geslo objavljuje u svojoj punini. Sveti dani koji su pred nama

u slavu potpunog i bezuvjetnog predanja. Svi smo pozvani zajedno s Marijom stajati ispod križa i kao Ona skupljati Krv Kristovu tamo gdje se ona sada prolijeva iz rana čovječanstva. Svaka bol, svaki grijeh, svaka tama duše je poseban način

svaki grijeh, svaka tama duše je poseban način prisutnosti Krvi Kristove. Kao Marija postajemo kalež koji skuplja Krv Kristovu , zajedno s Marijom prikazujemo je Ocu za spasenje svijeta. Od Marije možemo naučiti kako prihvaćati čovjeka koji trpi

da ne zaboravimo ugoditi Bogu. Zato mise zornice koje jačaju našu volju da se iz dubine duše opredijelimo za Boga. Kristovu rođenju otvara se čovjeku put povratka slici Božjoj koja je u nama neskladom grijeha ranjena, narušena. Došašće želi u

to i liturgija nalaže, razmatrajući uspostavu sakramenata sv. Mise i svećeništva te zapovijedi ljubavi po uzoru na Kristovu prema nama.

, pa je došao na molitvu i pomazanje. Kleon je bio na dva tjedna otputovao s braćom u Iraklion. Kristovu , bijasmo u tišini, kadli među nas utrča jedan čovjek, vičući kako je kuća Teofila i Peonije u plamenu te kako su unutra

neću nikada žalostiti pa makar mi i teško bilo. Idem sutra na sv. Pričest da opet upijem snage za borbu. Ne zaboravimo na Kristovu neizmjernu ljubav i posvetimo veću pažnju maloj bijeloj Hostijici, koja osamljena na nas čeka u studenim crkvicama. U

specifičnim i vlastitim identitetom. Kristovu uskrsnuću imamo u Evanđeljima zabilježeno iskustvo susreta s uskrsnulim Kristom. Prema tim zabilježenim

sjedinjuje vjernike oko svoga oltara i međusobno. Kristovu trajnu euharistijsku prisutnost. Obećao je: »Ja sam s vama u sve dane« (Mt 28,20) i to je obećanje izvršio: tu je u tijelu

Gospodina i s njime se sjedinjuje u prinos Ocu. Tako je euharistija djelotvoran sakramentalni znak koji uprisutnjuje Kristovu žrtvu i njegovu osobu, njegovo čovještvo, njegovo tijelo i krv da bi ga se primilo u pričesti. Ona je ujedno i žrtva i

, ministranti i dječji zbor čitali su muku podjeljni po ulogama. U svetom tjednu koji je pred nama, razmatrajući Kristovu muku, smrt i uskrsnuće, molimo zajedno:

smo na krštenju i po tome ucijepljeni u Krista i suobličeni njemu. Mnogi se svrstavaju pod razne druge, često Kristovu križu protivne znakove. Kršćanin se ne smije za takvima povoditi, nego do kraja ostati vjeran, od jutra do večeri,