, srebrni novčići u džepu jecaju. šapućem ...
san. Šapućem suncu koje ubija svitanje kličem danu koji se budi kličem u
Boga, kitim mu čelo laticama dolepršalim iz oluje ruža, šapućem mu najljepšu poeziju vremena, ne dozvoljavam mu da mi
i ovijena največim zlom koje može stići čovjeka. " šapućem prisjećajući se donedavnih strahova i u istom dahu
u srcu šapućem prisjećajući se homerskih himni i Heziodove Teogonije.
zatekne samu.. šapućem do jutra... Kada me noć sjećanjima boli.. Kada se suza s
sunce na nebeskom plavetnilu ljubim te... osmijehom šapućem .. volim te
... strašću žene opijene tobom i dok kliziš mojim tijelom ja šapućem .. želim te zar treba nešto više reći samo šuti... ljubi me
, tvoja vječna ljepota. I doviđenja draga prijateljice šapućem pjesmom pjesnika kojeg si jako voljela
svejedno mi je da li uopće postojiš nevidljiva, nepoznata Šapućem ti Ja te volim jednostavno tako tek toliko da sam opet mogao
ljubavi "i pitanjem" Imati ili biti? "Osmjehujem se i šapućem :
konop kidajući vezu u prošlošću stavljam ju kraj škrinje i šapućem molitvu vatra počinje pucketati.. noć prima boju mojih
očima i znam da mu sviđa ono što vidi.. šapućem riječi koje znam oduvijek kao da sam ih svaki dan izgovarala
pokrivača sazdanog od nemilih bojazni. šapućem i promatram ti anđeosko lice, slušam kako vlastiti mi glas
koju je položila na krevet pred sobom. Sada doslovce šapućem jer zidovi u mojoj kući imaju uši, izgovara u mikrofon koji