platformi rizičan i vezan uz povećanu opasnost, te da je za ocjenu postojanja odgovornosti drugotuženika mjerodavna odredba čl. 154. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( dalje: ZOO ) prema kojoj se za

svezi s istaknutim odredbama, pravilno je i shvaćanje nižestupanjskih sudova da odgovornost drugotuženika proizlazi već i iz činjenice da je vlasnik spomenute platforme kao opasne stvari i onaj tko je

tužitelj predlaže da se prvotuženiku zabrani proizvod nja i prodaja prijavljenog patenta, a drugotuženiku da ugrađuje i kupuje prvotuženikove pro izvode. Također tužitelj traži naknadu štete

pismeni odgovor na tužbu, a tužitelj je zatražio rok u kojem će se očitovati na odgovor drugotuženika na tužbu, ali je sud, pozivom na odredbu čl. 119. st. 2. Zakona o indu strijskom vlasništvu

različit je drugi pravni temelj na kojem tužitelj pokušava zasnovati odgovornost prvo i drugotuženika za eventualne obveze trećetuženika. Riječ je o tzv. institutu proboja odgovornosti. Međutim

izvodač radova koristio idejno rješenje tužitelja, to je neute meljena tvrdnja da na strani drugotuženika nema odgovornosti za štetu zbog povrede autorskog prava. Također je netočna drugotuženikova

II. Prije ustanovljenja pogrešne dijagnoze i određivanja neprikladne terapije djelatnici drugotuženika nisu napravili pretrage koje nalažu pravila medicinske struke ( KKS, DKS, biokemija krvi i

pluća ) nisu ukazivali na TBC meningitis. IV. S obzirom na to da prvotužitelju nakon prijema kod drugotuženika nisu napravljene nužne pretrage koje nalažu pravila struke, a temeljem kojih pretraga (

postupku ustaje s tužbom protiv stečajnog dužnika kao prvotuženika, treće osobe kao drugotuženika i stečajnog upravitelja kao treće tuženika, radi predaje u posjed četverosobnog stana ,

sud do zaključenja ročišta za glavnu raspravu, nije nikad dostavljen originalni rukopis drugotuženika , gdje bi se moglo utvrditi autor stvo drugotuženika u predmetnim dijelovima i eventualno

nije nikad dostavljen originalni rukopis drugotuženika, gdje bi se moglo utvrditi autor stvo drugotuženika u predmetnim dijelovima i eventualno autorstvo drugih osoba intervencije u tekstu na koje

štete kao solidarne dužnike zbog čekanja na istovar od prvotuženika kao pošiljatelja robe i drugotuženika kao primatelja robe ( i platitelja prijevoza ). Razlozi žalbe kojima drugotuženik tu presudu

, izda vanja i stavljanja u promet te zbirke. Cijeneći sve žalbene razloge tužitelji ce i prvo i drugotuženika , ovaj sud prihvaća navode tužiteljice, da je ustala sa tužbom radi utvrđenja, da je pok. prof.

žigove jer je drugotuženik nositelj prava na žig prema citiranim rješenjima kojima je drugotuženiku priznato pravo na žig pod nazivom "Spectolin" i "Linkogent ", ali ako tužitelj smatra i drži da

žigove "Spectolin" i "Linkogent" sve dok je nositelj predmetnih žigova, a to pravo drugotuženika djeluje i u odnosu na tužitelja na način da i u odnosu na tužitelja drugotuženik ima isključivo