shvaćanje nižestupanjskih sudova da je neograđena platforma visine tri metra, a namijenjena za skladištenje robe prvotuženika , opasna stvar s obzirom na to da je rad na takvoj platformi rizičan i vezan uz povećanu opasnost, te da je za ocjenu

plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim sporova o prijevozu putnika. U konkretnome slučaju tužitelj I. M. od prvotuženika " S "potražuje naknadu štete s osnova izvanugovorne odgovornosti, a od drugotuženog" Croatia osiguranje "Zagreb iz

se radi o svojstvu spomenika kulture na osnovi oblikovno-estetskih kriterija. Nikakvog opravdanja nemaju tvrdnje prvotuženika o opravdanosti samo inicijativnog uklanjanja spomenika s mjesta gdje je bio postavljen.

toga što su ostala vozila koja su nailazila izgubila kontrolu kretanja zbog zaleđenog kolnika postoji odgovornost prvotuženika (poduzeće za ceste) za nastup štetnog događaja i stoga nastalu štetu tužiteljici. "U konkretnom slučaju radilo se o

postupku s trećom osobom. prvotuženika , treće osobe kao drugotuženika i stečajnog upravitelja kao treće tuženika, radi predaje u posjed četverosobnog

četverosobnog stana, alternativno radi naknade štete isplatom novčanog iznosa s kamatama. Tužitelj tvrdi da je s prvotuženikom prije otvaranja stečaja sklopio predugovor o kupnji stana i isplatio kupovnu cijenu u cijelosti. Bitni element

kupovnu cijenu u cijelosti. Bitni element ugovora je ugovaranje dovršetka radova na predmetnom stanu. Kada je nad prvotuženikom otvoren stečajni postupak, tužitelj je kao izlučni vjerovnik podnio zahtjev za izdvajanje navedenog stana iz

Novčana tražbina prema navodima iz tužbe proizlazi iz ugovora o popravku broda zaključenog na temelju usmenog navoda prvotuženika . Radi se o pomorskoj tražbini iz čl. 878. st. 2. toč. 8. Pomorskog zakonika. Zato se za osiguranje novčane tražbine iz

osiguranja u svojoj žalbi odnosno dosadašnjem tijeku postupka postojanje takve tražbine u odnosu na prvotuženika zapravo nije doveo u pitanje. Sporna može biti eventualno visina takve tražbine.

prijevoznik utužio je pošiljatelja i primatelja za nadoknadu štete kao solidarne dužnike zbog čekanja na istovar od prvotuženika kao pošiljatelja robe i drugotuženika kao primatelja robe (i platitelja prijevoza).

bio u mogućnosti izvršiti svoju zakonsku obvezu urednog održavanja prometnice, a mjesto nezgode je obilazio ophodar prvotuženika uredno, pa je tako prvotuženik bio ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na javnim cestama (koju predviđa

5. Pravilnika o osnovama za obavljanje ophodarske službe na javnim cestama). Dakle, iz tih utvrđenja da na strani prvotuženika nije bilo propusta, zbog čega nema ni odgovornosti prvotužene za štetu tužitelja, koja je nastala kada je tužitelj

žalitelja da tuženici pod 1. i 2. nisu jedinstveni suparniča ri. Postoje razlozi za prekid postupka samo u odnosu na prvotuženika koji se nalazi ina području koje je odsječeno od suda. Ovakvi razlozi iz čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP-a ne postoje u odnosu

Hrvatsku i predao je vlasniku "V" Zagreb. Da je tužitelj postupio ispravno kada je robu vratio postupajući po nalogu prvotuženika ili drugotuženika, među strankama nije sporno. lz spisa naime nije vidljivo da li je tužitelj tražio upute baš od

pravnica Grada Bakar gospođa Zvonka Marčelja je na zadnjem ročištu održanom 23. rujna 2004. predala sudu podnesak prvotuženika Grada Bakar datiran 22. rujna 2004. u kojemu između ostalog doslovno piše: »Prvotuženik Grad Bakar predlaže da