i lizanje je njihov blud. Izmičeš se, plašna košutko, i dršćeš ko prvi stid; zamamna je nevinost i ludilo je njezina jeka;
gospodarica i vlasnica ove kuće. Ne boj se, pile moje, što dršćeš ? - pogladi me žena hrapavom rukom po vlasima... - Hajde,
u našu sobu ubogarku. - Na, tu budi, pa se ne boj ništa Što tako dršćeš , snašice moja Neće tebi nitko odrezati tih puceta Bijaše to
: puf?... I krv curi te ključa da je milota A onamo sav dršćeš kako će te bocnuti "barbir" svojom sitnom iglicom kano da te
u tminu svojih grijeha, opačina, straha i užasa, pred kojim dršćeš i strepiš? Pusti me, pusti - trgnu se Ivica i da će izletjeti
koprena, koju treba odbaciti i biti lijep kao bog Što tako dršćeš ? Zar nemaš snage da je odbaciš? Ja ću je odbaciti. A ti mi
te u svetom razgovoru s Isusom govorio: dršćeš Radi našeg spasenja na kako ti to tvrdom ležaju ležiš? Žto ti
. Zatresoše joj se ruke, proli se kava po haljini. dršćeš ? uščudi se on, a glas mu je dubok kao iz badnja.
. - Prihvati... prihvati me za ruku - viknu Đemo. - Ah, kako dršćeš Što ti je? - Pogledaj... pogledaj... to je strašno - reče
. dršćeš od zime.
moje šta se stidiš? Zar prvi put sad me vidiš? Što li dršćeš , što se kriješ? Što se Tamaro ti ne razviješ? Da ja vidin okle
gospodinu načelniku dršćeš . Elviro, tebi je zlo
.. dršćeš od prpe nego od Parkinsona ili Alzheimera..
ne kakav ti je to godišnji kad umisto da se odmaraš cilo vrime dršćeš od straja oće li te poslin dočekat radno misto oli radna
Ivan, naslonjen na njegove grudi, osjeti. »Ali reci to Ti dršćeš ...« poviče. »Ne. Ne dršćem od groznice... Ja sam vam sve