posebnih odnosa s arhaičnim ijekavskim ( zetskim ) dijalektom, jer sve svoje zajedničke izoglose dijeli i sa zetskim dijalektom i s jugoistočnim poddijalektom novoštokavskoga ijekavskog

i s jugoistočnim poddijalektom novoštokavskoga ijekavskog dijalekta. Ako uzmemo 11 izoglosa koje je odabrao Pavle Ivić kao osnovu za definiranje sjevernozapadnoga u odnosu na

za definiranje sjevernozapadnoga u odnosu na jugoistočni poddijalekt i nadopunimo ih s 13 izoglosa istoga tipa, uglavnom prozodijskoga i nužnoga za usporedbu obaju poddijalekata s

s ijekavskošćakavskim dijalektom, vidjet ćemo da dubrovačko područje dijeli većinu od 24 izoglose s ijekavskošćakavskim dijalektom, znatan broj sa sjeverozapadnim poddijalektom ( većina

su tek 2 / 5 slavenske riječi, dok je 31 % čakavske, 6 % slične kajkavskom, a tek 4 % jugoštokavske izoglose . Romanizmi su zastupljene s oko 35 %. Nasuprot tome, 1 / 4 ili 23 % veyskog rječnika su

arhaizmi uključivo indovedske, staroperzijske, hetitske, akadosumerske i ine prapovjesne izoglose iz Starog istoka. Zajedno s antičkim klasicizmima iz latinskoga, starogrčkog i etrurskog ,

kajkavsko ištokavsko, posjeduju genetsku posebnost, a osobito su važnečakavsko - kajkavske izoglose , poglavito konstrukcije uz brojeve dva, tri ičetiri, izostanak umetka ov - / - ev - u množini te

značajke, mnoge izmijenila, pritomčuvajući međusobnu povezanost i prisnost. Obilježen izoglosama iz praslavenskoga doba, iz južnoslavenske i iz zapadnojužnoslavenske zajednice, središnji

zaslužuje posebnu pozornost. U Milni na Braču ča se zamjenjuje s co ( ce ), i upravo po tome ta izoglosa dobiva svoje ime cakavizam. Osim upitno-odnosne zamjenice co, nailazimo na sveze: zac ( zašto

arealnih značajki, kritičko čitanje relevantne literature i dijalekatskih karata te karata izoglosa . U ovome je tematskome krugu Filozofski fakultet u Rijeci već ostvario svoju znanstvenu

i drugi utjecaji u hrvatskim dijalektima, čakavski, kajkavski i štokavski glagolski sustav , izoglose refleksa jata u hrvatskim organskim idiomima, čakavština kao jedno od hrvatskih narječja ,

jezicima i aktualizira problem baltoslavenskoga. Konstatira da » čitav niz ekskluzivnih izoglosa , osobito u fonologiji «, među kojima se kao pouzdan pokazatelj genetičke srodnosti može

zapadnoštokavski dijalekt, a u novije doba on čuva dio svojih starih značajki, uz neke izoglose s obližnjom čakavštinom. Već spomenuta Rešetarova akcentološka monografija opisuje akcent

govora. Međutim, zaključuje, dubrovački su čakavizmi prirodni rezultati izoglosa s čakavskim susjedima. Zetsko-južnosandžačkim dijalektom - nenovoštokavskim ijekavskim

tom mjestu ne stoje kao znak osporavanja standarda koliko kao most približavanja, kao čarobna izoglosa zavičajnosti iz koje svijet onda ima pravo na sve svoje bliže i dalje ekskurze. Iz iskustva